Približavahu Mu se pak svi carinici i grešnici da Ga slušaju.
Približavahu Mu se pak svi carinici i grešnici da Ga slušaju.
A farizeji i pismoznanci mrmljahu govoreći: "Ovaj prima grešnike i jede s njima."
A On im kaza ovu prispodobu govoreći:
"Koji čovjek od vas, imajući stotinu ovaca pa izgubivši jednu od njih, ne ostavlja onih devedeset devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?
A farizeji i pismoznanci mrmljahu govoreći: "Ovaj prima grešnike i jede s njima."
I vikahu na njega fariseji i književnici govoreći: ovaj prima grješnike i jede s njima.
καὶ διεγόγγυζον οἵ τε Φαρισαῖοι καὶ οἱ γραμματεῖς λέγοντες ὅτι οὗτος ἁμαρτωλοὺς προσδέχεται καὶ συνεσθίει αὐτοῖς.¶
kai diegonguzon oi te Pharisaioi kai hoi grammateis legontes hoti houtos hamartōlous prosdechetai kai sunesthiei autois
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I mrmljahu ti farizeji i ti pismoznanci govoreći da: Ovaj grešnike prima i zajedno jede njima."
1. mrmljahu Izvornik: διεγόγγυζον [diegonguzon] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice množine, složen od onomatopejskog glagola za gunđanje i prijedloga 'kroz' ili 'među'. Imperfekt označava trajno, uporno negodovanje, a prijedložni prefiks pojačava radnju i sugerira da su mrmljali međusobno, jedni drugima. Značenje: U grčkom prijevodu Staroga zavjeta ovaj se korijen redovito koristi za pobunu i mrmljanje Izraelaca protiv Boga i Mojsija u pustinji. Luka time vjerske vođe suptilno prikazuje kao novi naraštaj koji se opire Božjem djelovanju.
2. pismoznanci Izvornik: γραμματεῖς [grammateis] Gramatika: Imenica u nominativu množine muškog roda s određenim članom, izvedena iz imenice koja znači 'slovo' ili 'spis'. Značenje: Učeni pravnici i profesionalni tumači Mojsijeva zakona. Njihovo udruživanje s farizejima pokazuje da prigovor Isusu dolazi s najviše razine tadašnjeg teološkog autoriteta.
3. Ovaj Izvornik: οὗτος [houtos] Gramatika: Pokazna zamjenica za bliske osobe ili stvari u nominativu jednine muškog roda, upotrijebljena samostalno bez imenice. Značenje: U ovakvom polemičkom kontekstu samostalna upotreba zamjenice 'ovaj' nosi prizvuk prezira, podcjenjivanja i namjernog distanciranja govornika od Isusa.
4. grešnike Izvornik: ἁμαρτωλοὺς [hamartōlous] Gramatika: Poimeničeni pridjev u akuzativu množine bez određenog člana, stavljen u rečenici ispred samog glagola radi naglaska. Značenje: Odsutnost člana stavlja naglasak na samu kakvoću tih ljudi: farizeje sablažnjava činjenica da Isus prima ljude takva značaja – one koji su po svojoj naravi 'grešnici'.
5. prima Izvornik: προσδέχεται [prosdechetai] Gramatika: Deponentni glagol u prezentu, 3. lice jednine, složen od prijedloga 'prema/k' i glagola 'primiti'. Prezent označava trajni stav i redovito postupanje, a mediopasivni oblik naglašava osobnu uključenost subjekta. Značenje: Riječ označava srdačnu dobrodošlicu, prihvaćanje u osobno zajedništvo i gostoprimstvo, a ne tek pasivno dopuštanje da mu se približe.
6. zajedno jede njima Izvornik: συνεσθίει αὐτοῖς [sunesthiei autois] Gramatika: Složeni glagol u prezentu aktivnom s prefiksom koji znači 'zajedno s', praćen zamjenicom u dativu zajedništva. Značenje: Na drevnom Istoku blagovanje za istim stolom bilo je znak najdubljeg prihvaćanja, mira i bratstva. Dijeliti stol s grešnicima za farizeje je značilo obredno se onečistiti i poistovjetiti s njihovim grijehom, dok za Isusa to predstavlja navještaj Božjeg oproštenja i zajedništva. Imena: - farizeji [Φαρισαῖοι (od aram. פְּרִישַׁיָּא / heb. פְּרוּשִׁים) / Pharisaioi] (narod) Znači: Odvojeni, izdvojeni Tvorba: Grčki oblik potječe od aramejske riječi 'perishaya' (hebrejski 'perushim'), od korijena 'parash' što znači 'odvojiti' ili 'razlučiti', jer su se strogo odvajali od obredne nečistoće i od puka koji nije detaljno poznavao niti vršio Zakon.
Ovaj stih (Luka 15,2) majstorski sažima srž sukoba između Isusa i tadašnjeg vjerskog establišmenta, te postavlja savršenu pozornicu za tri poznate prispodobe o izgubljenom (ovca, drahma, sin) koje slijede. Kroz mrmljanje i očiti prezir farizeja ('Ovaj'), evanđelist Luka ističe radikalnost Isusovog djelovanja: on ne samo da tolerira društvene izopćenike, već ih srdačno prima u svoje prisustvo i s njima dijeli stol, uspostavljajući s njima duboko zajedništvo.
Teološka poruka ovdje je revolucionarna. Dok je religija farizeja tražila svetost kroz strogo odvajanje i izolaciju od nečistog, Isus pokazuje da je Božja svetost zapravo 'zarazna' milost koja aktivno traži izgubljene i preobražava ih. Njegovo blagovanje s grešnicima nije bio tek običan društveni čin, već snažan eshatološki znak - opipljiv predukus nebeske gozbe na kojoj su Božjom milošću dobrodošli svi odbačeni.