I odgovori mu Isus: "Pisano je: 'Neće čovjek živjeti samo o kruhu.'"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I odgovori mu Isus: "Pisano je: 'Neće čovjek živjeti samo o kruhu.'"
I izvede Ga te Mu pokaza sva kraljevstva nastanjena svijeta u trenu vremena,
i reče Mu đavao: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer je meni predana i dajem je komu god hoću;
Ti dakle, ako se pokloniš preda mnom, bit će Tvoja sva."
I odgovori Isus te mu reče: "Pisano je: 'Gospodinu Bogu svojemu klanjaj se i Njemu jedinome služi.'"
i reče Mu đavao: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer je meni predana i dajem je komu god hoću;
I reče mu đavo: tebi ću dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome ja hoću daću je;
καὶ εἶπεν αὐτῷ ὁ διάβολος· σοὶ δώσω τὴν ἐξουσίαν ταύτην ἅπασαν καὶ τὴν δόξαν αὐτῶν, ὅτι ἐμοὶ παραδέδοται καὶ ᾧ ἐὰν θέλω δίδωμι αὐτήν·
kai eipen autō ho diabolos soi dōsō tēn exousian tautēn hapasan kai tēn doxan autōn hoti emoi paradedotai kai hō ean thelō didōmi autēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i reče mu đavao: Tebi dat ću vlast ovu svu i slavu njihovu, jer meni je predana i komu ako hoću dajem nju;"
1. đavao Izvornik: ὁ διάβολος [ho diabolos] Gramatika: Poimeničeni pridjev s određenim članom u nominativu jednine muškog roda, u službi subjekta rečenice. Značenje: Riječ dolazi od glagola koji znači 'prebacivati preko', 'razdvajati' ili 'klevetati', pa doslovno znači 'klevetnik', 'tužitelj' ili 'onaj koji unosi razdor'. U grčkom prijevodu Staroga zavjeta tim se pojmom prevodi hebrejska riječ 'Satan' (protivnik).
2. Tebi dat ću Izvornik: σοὶ δώσω [soi dōsō] Gramatika: Osobna zamjenica u dativu jednine stavljena na samo čelo upravnog govora radi snažnog naglašavanja, praćena glagolom u futuru aktivnom, 1. lice jednine. Značenje: Isticanjem riječi 'Tebi' na početku rečenice, napasnik nudi Isusu izravan prečac do kraljevske vlasti nad svijetom, zaobilazeći Očev plan spasenja kroz križ i poslušnost.
3. vlast ovu svu Izvornik: τὴν ἐξουσίαν ταύτην ἅπασαν [tēn exousian tautēn hapasan] Gramatika: Imenica s određenim članom, pokazna zamjenica i pojačani pridjev u akuzativu jednine ženskog roda. Riječ 'hapasan' jači je oblik od obične riječi za 'sve' i naglašava apsolutnu cjelovitost. Značenje: Označava pravo, ovlast i izvršnu moć raspolaganja nad kraljevstvima svijeta. Napasnik nudi puninu političke i izvanjske moći kao zamjenu za istinsku duhovnu vlast.
4. slavu njihovu Izvornik: τὴν δόξαν αὐτῶν [tēn doxan autōn] Gramatika: Imenica s određenim članom u akuzativu jednine ženskog roda, uz osobnu zamjenicu u genitivu množine ženskog roda koja se odnosi na 'kraljevstva' iz prethodnog stiha. Značenje: Dok u teološkom smislu 'slava' označava Božji sjaj i čast, ovdje označava vanjski sjaj, bogatstvo, raskoš i divljenje koje prati zemaljska carstva.
5. meni je predana Izvornik: ἐμοὶ παραδέδοται [emoi paradedotai] Gramatika: Naglašeni oblik osobne zamjenice u dativu jednine ('meni samome') i glagol u perfektu pasivnom, 3. lice jednine. Perfekt označava radnju koja se dogodila u prošlosti, ali čije stanje i posljedice traju u sadašnjosti. Značenje: Pasivni oblik ('predana je') otkriva ključnu istinu: đavao nije izvorni vlasnik svijeta, nego mu je vlast dopuštena ili prepuštena (bilo Božjim dopuštenjem, bilo ljudskim padom), no on to koristi kako bi se predstavio kao suvereni gospodar.
6. komu ako hoću dajem nju Izvornik: ᾧ ἐὰν θέλω δίδωμι αὐτήν [hō ean thelō didōmi autēn] Gramatika: Odnosna zamjenica u dativu jednine s uvjetnom česticom i glagolom u konjunktivu prezenta ('komu god hoću'), praćena glavnim glagolom u prezentu indikativa aktivnog ('dajem'). Prezent ovdje izražava trajno načelo i uobičajenu praksu. Značenje: Napasnik prisvaja izričaj koji u Starom zavjetu pripada isključivo Bogu (usp. Dn 4,14.22), oponašajući Božju suverenost u podjeljivanju zemaljskih vlasti.
Ovaj stih iz Lukinog evanđelja (Luka 4,6) predstavlja samo središte druge đavolske kušnje u pustinji. Sotona Isusu nudi prečac do mesijanskog kraljevstva, pokušavajući Ga nagovoriti da zaobiđe križ, žrtvu i poslušnost Ocu, te da vlast zadobije trenutno, uz uvjet kompromisa sa zlom.
Sotona se ovdje drsko predstavlja kao suvereni gospodar nad zemaljskim carstvima, tvrdeći da može samovoljno davati vlast kome god želi. Njegova tvrdnja da mu je sva vlast 'predana' otkriva njegovu oholost kojom pokušava uzurpirati Božji suverenitet. Teološka poruka naglašava Isusovo odbijanje prolazne zemaljske moći koja počiva na sotonskom kompromisu. Kristovo pravo kraljevstvo ne ostvaruje se dominacijom i taštom slavom, već poniznošću i potpunim podvrgavanjem volji Božjoj.