sina Jišaja, sina Obeda, sina Boaza, sina Sale, sina Nahšona,
sina Jišaja, sina Obeda, sina Boaza, sina Sale, sina Nahšona,
sina Aminadaba, sina Admina, sina Arnija, sina Hesrona, sina Peresa, sina Jude,
sina Jakova, sina Izaka, sina Abrahama, sina Teraha, sina Nahora,
sina Seruga, sina Reua, sina Pelega, sina Ebera, sina Šelaha,
sina Kenana, sina Arpakšada, sina Šema, sina Noe, sina Lameka,
sina Jakova, sina Izaka, sina Abrahama, sina Teraha, sina Nahora,
Sina Jakovljeva, sina Isakova, sina Avraamova, sina Tarina, sina Nahorova,
τοῦ Ἰακὼβ τοῦ Ἰσαὰκ τοῦ Ἀβραὰμ τοῦ Θάρα τοῦ Ναχὼρ
tou Iakōb tou Isaak tou Abraam tou Thara tou Nachōr
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"[onoga] Jakova [onoga] Izaka [onoga] Abrahama [onoga] Teraha [onoga] Nahora"
1. [onoga] Izvornik: τοῦ [tou] Gramatika: Određeni član muškog roda u genitivu jednine koji uvodi svako ime kao posvojni ili podrijetni genitiv. Budući da se imenica 'sin' ne ponavlja, sam član preuzima ulogu pokazne zamjenice i nositelja sintaktičke veze. Značenje: Stalno ponavljanje člana τοῦ povezuje naraštaje u jedinstvenu teološku nit, pokazujući da Božje djelovanje u povijesti spasenja ne poznaje prekide.
2. [onoga] Jakova [onoga] Izaka [onoga] Abrahama Izvornik: τοῦ Ἰακὼβ τοῦ Ἰσαὰκ τοῦ Ἀβραὰμ [tou Iakōb tou Isaak tou Abraam] Gramatika: Niz od tri nesklonjive vlastite imenice semitskog podrijetla u genitivnoj funkciji, povezan asindetski (bez veznika 'i'). Odsutnost veznika ubrzava ritam i naglašava izravan slijed s koljena na koljeno. Značenje: Ova tri imena čine središnju trijadu izraelskih patrijarha, nositelja Božjeg saveza i obećanja, ali ih Luka ne postavlja kao konačnu točku rodoslovlja (kao Matej Abrahama), nego kroz njih nastavlja put prema svem čovječanstvu.
3. [onoga] Teraha [onoga] Nahora Izvornik: τοῦ Θάρα τοῦ Ναχὼρ [tou Thara tou Nachōr] Gramatika: Vlastita imena koja ne mijenjaju svoj osnovni oblik po grčkoj deklinaciji, nego im padež (genitiv jednine) u potpunosti određuje prethodeći član τοῦ. Značenje: Prelaskom s Abrahama na Teraha i Nahora rodoslovlje izlazi iz okvira izabranog naroda i ulazi u predabrahamsku mezopotamsku povijest, pokazujući univerzalni doseg Kristova utjelovljenja. Imena: - Jakov [Ἰακὼβ (heb. יַעֲקֹב Ja'aqov) / Iakōb] (osoba) Znači: Onaj koji drži za petu / Neka Bog zaštiti Tvorba: Izvorno semitsko teoforsko ime značilo je 'Neka (Bog) štiti/slijedi u stopu' (od korijena 'aqav' - slijediti za petama, štititi leđa), dok je u narodnoj predaji izravno povezano s imenicom 'aqev' (peta) i glagolom 'potisnuti, istisnuti'. Tekst objašnjava: U Post 25,26 dobio je ime jer je pri rođenju rukom držao brata Ezava za petu ('aqev'), a u Post 27,36 Ezav to tumači time što ga je dvaput 'istisnuo' (ja'aqveni). Promjena imena: U Post 32,29 Bog mu mijenja ime u Izrael (heb. Jisra'el - 'Onaj koji se bori s Bogom' ili 'Bog se bori'), kao znak novog identiteta nakon noćne borbe na Jaboku.
- Izak [Ἰσαὰκ (heb. יִצְחָק Jichaq) / Isaak] (osoba) Znači: On se smije / Neka se (Bog) nasmiješi Tvorba: Glagolski oblik (imperfekt 3. lica jednine) od hebrejskog korijena 'cahaq' (smijati se, radovati se); u punom teoforskom obliku znači 'Neka se El (Bog) blagonaklono nasmiješi'. Tekst objašnjava: Povezano sa smijehom Abrahama (Post 17,17) i Sare (Post 18,12; 21,6) pri navještaju i rođenju sina u njihovoj dubokoj starosti: 'Bog mi dade smijeh!'.
- Abraham [Ἀβραὰμ (heb. אַבְרָהָם Avraham) / Abraam] (osoba) Znači: Otac mnoštva Tvorba: Oblikovan od hebrejske imenice 'av' (otac) i korijena srodnog riječi 'hamon' (mnoštvo, vrvež naroda). Tekst objašnjava: U Post 17,5 Bog mu sam tumači ime: 'Zvat ćeš se Abraham, jer sam te učinio ocem (av) mnoštva (hamon) naroda.' Promjena imena: Izvorno se zvao Abram (heb. Avram - 'Uzvišeni otac', od 'av' otac i 'ram' uzvišen), a Bog mu pri sklapanju saveza (Post 17,5) mijenja ime u Abraham kao jamstvo obećanog univerzalnog potomstva.
- Terah [Θάρα (heb. תֶּרַח Terah) / Thara] (osoba) Znači: Kozorog / Lutalica (etimologija nesigurna) Tvorba: Pouzdana etimologija nije posve sigurna; često se povezuje sa semitskom riječju za divljeg jarca (kozoroga), s akadskim nazivom vezanim uz kult Mjeseca ili s korijenom koji označava oklijevanje i zadržavanje na putu.
- Nahor [Ναχὼρ (heb. נָחוֹר Nahor) / Nachōr] (osoba) Znači: Onaj koji dahće / Koji frkće Tvorba: Izvedeno iz semitskog korijena 'nhr' koji onomatopejski označava glasno disanje kroz nos, dahtanje ili frktanje (npr. konja).
Ovaj redak predstavlja dio Isusovog rodoslovlja zapisanog u Evanđelju po Luki (Lk 3,34). Za razliku od Mateja koji rodoslovlje započinje s Abrahamom spuštajući se prema Kristu, Luka koristi uzlaznu putanju, vraćajući se od Isusa preko povijesnih patrijarha sve do prvog čovjeka Adama i konačno do samoga Boga. Ovaj specifični stih nabraja najveće starozavjetne patrijarhe, usidrujući Isusa u srž židovskog identiteta i povijesti spasenja, dok istovremeno, širim kontekstom rodoslovlja, potvrđuje Isusa kao Spasitelja cijelog čovječanstva.
Učestalo ponavljanje genitivnog člana 'τοῦ' nije samo gramatička spona, već teološki izražava neraskidiv lanac Božje vjernosti. Ono naglašava da Isus Krist nije nastao u povijesnom vakuumu, već je vrhunac i ispunjenje svih onih obećanja koja je Bog pažljivo i providonosno prenosio s koljena na koljeno, od Nahora i Tare, preko Abrahama, Izaka i Jakova.