A Šaul je imao suložnicu, a ime joj bijaše Rispa, kći Ajina. Tada on reče Abneru: "Zašto si ušao k suložnici moga oca?"
A Šaul je imao suložnicu, a ime joj bijaše Rispa, kći Ajina. Tada on reče Abneru: "Zašto si ušao k suložnici moga oca?"
Abner se silno razgnjevi zbog Išbaalovih riječi i reče: "Zar sam ja Judina pasja glava? Danas iskazujem milost kući tvoga oca Šaula, njegovoj braći i njegovim prijateljima i nisam te predao u Davidovu ruku, a ti mi danas predbacuješ krivnju zbog te žene!
Ovako neka Bog učini Abneru i ovako neka mu doda, jer kako se Jahve zakleo Davidu, tako ću mu doista učiniti:
prenijeti kraljevstvo iz Šaulove kuće i uspostaviti Davidovo prijestolje nad Izraelom i nad Judom, od Dana do Beer Šebe."
I ne mogaše više uzvratiti Abneru ni riječi, od straha pred njim.
Ovako neka Bog učini Abneru i ovako neka mu doda, jer kako se Jahve zakleo Davidu, tako ću mu doista učiniti:
Tako neka učini Bog Aveniru, i tako neka doda, ako ne učinim Davidu kako mu se Gospod zakleo,
כֹּֽה יַעֲשֶׂה אֱלֹהִים לְאַבְנֵר וְכֹה יֹסִיף לוֹ כִּי כַּאֲשֶׁר נִשְׁבַּע יְהוָה לְדָוִד כִּֽי כֵן אֶֽעֱשֶׂה לּֽוֹ
koh- ya.'a.Seh 'E.lo.Him le./'av.Ner ve./Khoh yo.Sif l/o Ki ka./'a.Sher nish.Ba' Yah.weh le./da.Vid ki- khen 'e.'e.seh- l/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovako neka učini Bog Abneru i ovako neka doda njemu jer kako se zakleo Jahve Davidu doista tako ću učiniti njemu"
1. ovako neka učini Izvornik: כֹּה יַעֲשֶׂה [ko ya'ase] Gramatika: Izraz se sastoji od priloga i Qal imperfekta (3. lice jednine muškog roda glagola 'asah). Imperfekt se ovdje koristi u jusivnom odnosno optativnom smislu za izricanje kletve. Značenje: Ovo je uvod u standardnu starozavjetnu formulu zakletve. Njome osoba priziva na sebe Božju kaznu ukoliko ne izvrši ono na što se upravo obvezuje.
2. neka doda Izvornik: יֹסִיף [yosiyf] Gramatika: Hifil imperfekt, 3. lice jednine muškog roda glagola yasaf (dodati, umnožiti). Hifil ovdje označava uzročno djelovanje, a oblik ponovno nosi jusivnu funkciju želje. Značenje: Završni dio formule kletve pojačava težinu izjave. Naglašava apsolutnu odlučnost govornika da će obećanje biti ispunjeno pod cijenu najtežih posljedica.
3. se zakleo Izvornik: נִשְׁבַּע [nishba'] Gramatika: Nifal perfekt, 3. lice jednine muškog roda glagola shava'. Nifal konjugacija se standardno koristi za glagole zakletve i prisege, naglašavajući čin obvezivanja. Značenje: Ova riječ ukazuje na postojanje prethodnog i nepokolebljivog Božjeg saveza. Abner njome otvoreno priznaje da je Davidov legitimitet utemeljen na neopozivoj božanskoj odluci.
4. ću učiniti njemu Izvornik: אֶֽעֱשֶׂה לּֽוֹ ['e'ese lo] Gramatika: Qal imperfekt 1. lica jednine glagola 'asah (učiniti), usko povezan s prijedlogom le (za/njemu) i pronominalnim sufiksom 3. lica jednine. Imperfekt ovdje izražava čvrstu buduću namjeru. Značenje: Iako je Jahve taj koji je dao zakletvu Davidu, Abner ovdje svjesno preuzima ulogu neposrednog izvršitelja. On je taj koji će praktično predati prijestolje Davidu i ostvariti Božji naum. Imena:
- Abner [אַבְנֵר / avner] (osoba) Znači: Otac je svjetiljka Tvorba: Složenica hebrejskih riječi 'av' (otac) i 'ner' (svjetiljka). Ovo teoforično ime slikovito opisuje Boga (oca) kao onoga koji daje svjetlost, život ili vodstvo.
- Jahve [יְהוָה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Koji biva Tvorba: Božje osobno ime, koje se u jeziku najčešće izvodi iz arhaičnog oblika hebrejskog glagola 'biti' (haya ili hava). Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska (3,14) sami Bog objašnjava smisao ovog imena riječima 'Ja sam koji jesam' (Ehje ašer ehje), izravno ga vežući uz glagol postojanja.
- David [דָּוִד / david] (osoba) Znači: Ljubljeni Tvorba: Značenje se izvodi iz semitskog korijena d-w-d koji prvenstveno označava ljubav, naklonost ili bliskog voljenog prijatelja.
- Bog [אֱלֹהִים / 'elohiym] (ostalo) Znači: Bog (množina veličanstva) Tvorba: Riječ je u gramatičkoj množini i izvedena je iz jednine 'Eloah'. Kada označava jedinoga biblijskog Boga, redovito uzima glagol u jednini i koristi se kao pluralis majestatis.
Ovaj stih (2. Samuelova 3,9) predstavlja dramatičnu prekretnicu u povijesti drevnog Izraela. Abner, dotadašnji vojni zapovjednik i stvarni moćnik iza prijestolja preostale Šaulove dinastije, izgovara snažnu zakletvu kojom raskida s Išbaalom i odlučuje prijeći na Davidovu stranu. Koristeći vrlo ozbiljnu formulu samoprokletstva, on se neopozivo obvezuje na političku i vojnu akciju kojom će svrgnuti Šaulovu kuću s vlasti.
Posebno je značajno što Abner pritom izričito priznaje da je Davidovo pravo na prijestolje rezultat izravne božanske zakletve. Njegov postupak time izlazi iz okvira čistog pragmatizma ili osvete za osobnu uvredu. Abner se stavlja u ulogu zemaljskog izvršitelja nebeskog obećanja, svjesno se pokoravajući Božjoj volji za koju je cijelo vrijeme znao da Davida određuje za zakonitog vladara nad cijelim Izraelom.