I dođe putnik k bogatom čovjeku, a njemu bijaše žao uzeti od svojih ovaca i goveda da pripremi gostu koji mu je došao, nego uze ovčicu siromaha te je pripremi čovjeku koji mu je došao."
I dođe putnik k bogatom čovjeku, a njemu bijaše žao uzeti od svojih ovaca i goveda da pripremi gostu koji mu je došao, nego uze ovčicu siromaha te je pripremi čovjeku koji mu je došao."
I Davidov se gnjev silno raspali na onoga čovjeka te on reče Natanu: "Živ Jahve, čovjek koji je ovo učinio zaslužuje smrt.
A ovcu će nadoknaditi četverostruko zato što je učinio to djelo i što se nije smilovao."
Natan reče Davidu: "Ti si taj čovjek! Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Ja te pomazah za kralja nad Izraelom i Ja te izbavih iz ruke Šaulove.
Dao sam ti kuću tvoga gospodara i žene tvoga gospodara u tvoje naručje. Dao sam ti dom Izraela i Jude, a ako je to malo, dodao bih ti još toliko.
A ovcu će nadoknaditi četverostruko zato što je učinio to djelo i što se nije smilovao."
I ovcu neka plati učetvoro, što je to učinio i nije mu žao bilo.
וְאֶת הַכִּבְשָׂה יְשַׁלֵּם אַרְבַּעְתָּיִם עֵקֶב אֲשֶׁר עָשָׂה אֶת הַדָּבָר הַזֶּה וְעַל אֲשֶׁר לֹֽא חָמָֽל
ve./'Et ha./kiv.Sah ye.sha.Lem 'ar.ba'.Ta.yim 'E.kev 'a.Sher 'a.Sah 'et- ha./da.Var ha./Zeh ve./'Al 'a.Sher lo'- cha.Mal
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I (akuzativ) ovcu nadoknadit će četverostruko zbog što učinio je (akuzativ) stvar ovu i na što ne smilovao se."
1. ovcu Izvornik: הַכִּבְשָׂה [hakivsa] Gramatika: Imenica ženskog roda, jednina, s određenim članom 'ha'. Značenje: U Natanovoj prispodobi predstavlja siromaškovu jedinu ovcu, što je metafora za Bat-Šebu, Urijinu ženu. Naglašava nevinost, ranjivost i dragocjenost žrtve.
2. nadoknadit će Izvornik: יְשַׁלֵּם [yeshalem] Gramatika: Glagol u Piel konjugaciji (intenzivno djelovanje), imperfekt, 3. lice jednine muškog roda od korijena שָׁלַם (šalam). Značenje: Korijen nosi temeljnu ideju upotpunjavanja i cjelovitosti (kao u riječi 'šalom'). Ovdje označava potpunu pravnu i materijalnu odštetu kojom se uspostavlja narušena pravda.
3. četverostruko Izvornik: אַרְבַּעְתָּיִם ['arba'tayim] Gramatika: Broj od korijena 'arba' (četiri) s dualnim/multiplikativnim nastavkom '-ayim'. Značenje: David nesvjesno izriče točnu kaznu propisanu Mojsijevim zakonom (Izlazak 22,1) za krađu ovce. Time vlastitim ustima po Božjem standardu donosi presudu za svoj tajni grijeh.
4. zbog (kao posljedicu) Izvornik: עֵקֶב ['ekev] Gramatika: Imenica koja se koristi kao prijedlog ili veznik, izvedena iz korijena za 'petu'. Značenje: Doslovno znači 'za petom', a idiomatski označava posljedicu ili uzrok nečega. Ukazuje na neizbježnu uzročno-posljedičnu vezu između ljudskih zlodjela i pravedne odmazde koja slijedi 'u stopu'.
5. stvar / riječ Izvornik: הַדָּבָר [hadavar] Gramatika: Imenica muškog roda, jednina, s određenim članom. Korijen דָּבַר obuhvaća i 'riječ' i 'stvar' (događaj, djelo). Značenje: Biblijski hebrejski ne razdvaja oštro riječi od djela; ono što se izgovori je i ono što se događa. Ovdje se odnosi na konkretno, opipljivo i zlokobno djelo koje je počinjeno.
6. smilovao se Izvornik: חָמָֽל [chamal] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, perfekt, 3. lice jednine muškog roda. Dolazi uz negaciju 'lo' (ne). Značenje: Označava osjećaj duboke samilosti, poštede i empatije prema slabijima. Njegova negacija otkriva da je srž grijeha iz prispodobe bila surova bešćutnost i bešćutna zloupotreba moći.
Ovaj stih (2. Samuelova 12,6) predstavlja vrhunac Davidove reakcije na Natanovu prispodobu, ključni trenutak neposredno prije nego što će ga prorok suočiti sa surovom istinom ('Ti si taj čovjek!'). Davidova osuda fiktivnog bogataša je dvostruka: on prvo zahtijeva strogo pravno zadovoljenje tražeći četverostruko vraćanje ukradenog prema slovu Zakona, a zatim najoštrije osuđuje moralnu izopačenost bogataša koji nije imao elementarne ljudske samilosti prema slabijem. Njegov pravednički gnjev pokazuje da on savršeno razumije Božju pravdu, ali je tragično i potpuno slijep na vlastiti grijeh.
Stih teološki snažno naglašava opasnost ljudskog samozavaravanja, mehanizam obrane u kojem smo najčešće najstroži suci upravo za one grijehe koje sami potajno činimo. Istovremeno, tekst suptilno ukazuje na to da se srž pobune protiv Boga ne nalazi isključivo u kršenju pravila (poput krađe), nego u nedostatku ljubavi i milosrđa prema bližnjemu, što stoji u izravnoj suprotnosti s Božjim milosrdnim karakterom.