A siromah nije imao ništa, osim jedne male ovčice koju je kupio. Othranio ju je i ona je odrasla zajedno s njim i s njegovim sinovima. Jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove čaše i ležala u njegovu krilu; bila mu je kao kći.
A siromah nije imao ništa, osim jedne male ovčice koju je kupio. Othranio ju je i ona je odrasla zajedno s njim i s njegovim sinovima. Jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove čaše i ležala u njegovu krilu; bila mu je kao kći.
I dođe putnik k bogatom čovjeku, a njemu bijaše žao uzeti od svojih ovaca i goveda da pripremi gostu koji mu je došao, nego uze ovčicu siromaha te je pripremi čovjeku koji mu je došao."
I Davidov se gnjev silno raspali na onoga čovjeka te on reče Natanu: "Živ Jahve, čovjek koji je ovo učinio zaslužuje smrt.
A ovcu će nadoknaditi četverostruko zato što je učinio to djelo i što se nije smilovao."
Natan reče Davidu: "Ti si taj čovjek! Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Ja te pomazah za kralja nad Izraelom i Ja te izbavih iz ruke Šaulove.
I Davidov se gnjev silno raspali na onoga čovjeka te on reče Natanu: "Živ Jahve, čovjek koji je ovo učinio zaslužuje smrt.
Tada se David vrlo razgnjevi na onoga čovjeka, i reče Natanu: tako živ bio Gospod, zaslužio je smrt onaj koji je to učinio.
וַיִּֽחַר אַף דָּוִד בָּאִישׁ מְאֹד וַיֹּאמֶר אֶל נָתָן חַי יְהוָה כִּי בֶן מָוֶת הָאִישׁ הָעֹשֶׂה זֹֽאת
va/i.yi.char- 'af da.Vid ba./'Ish me.'Od va/i.Yo.mer 'el- na.Tan chai- Yah.weh ki ven- Ma.vet ha./'Ish ha./'o.Seh Zot
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I zapali se gnjev (nos) Davida na čovjeka jako, i reče k Natanu: Živ Jahve, jer sin smrti [je] čovjek čineći ovo."
1. I zapali se gnjev (nos) Izvornik: וַיִּֽחַר אַף [vayichar 'af] Gramatika: Izraz se sastoji od glagola 'charah' (gorjeti, zapaliti se) u imperfektu s vaj-konsekutivnim i imenice 'af' (nos, nosnica). Konstrukcija izražava svršenu radnju u prošlosti uslijed narativnog niza. Značenje: Ovo je vrlo česta hebrejska idiomatska metafora za ljutnju koja vizualizira ubrzano disanje ili širenje nosnica zbog gnjeva. Pokazuje Davidovu snažnu i impulzivnu pravedničku reakciju na nepravdu iz prispodobe.
2. Živ Jahve Izvornik: חַי יְהוָה [chay yehva] Gramatika: Uobičajena starozavjetna formula zakletve. Sastoji se od pridjeva 'chay' (živ) i Božjeg osobnog imena, tvoreći izraz kojim se jamči apsolutna istinitost tvrdnje. Značenje: To je najsvečanija prisega u drevnom Izraelu gdje se samog Boga priziva za svjedoka i jamca. David time daje najviši autoritet svojoj osudi, potpuno nesvjestan da zapravo potpisuje vlastitu presudu.
3. sin smrti Izvornik: בֶן מָוֶת [ven mavet] Gramatika: Imenička sintagma u konstruktnom stanju (status constructus) gdje imenica 'sin' (ben) modificira imenicu 'smrt' (mavet). Hebrejski jezik često koristi izraz 'sin od' kako bi označio pripadnost nekom svojstvu ili sudbini. Značenje: Ovaj idiom doslovno označava osobu koja zaslužuje smrtnu kaznu ili je unaprijed određena za smrt. David njime donosi ultimativnu i nemilosrdnu presudu nad čovjekom iz prispodobe, ne prepoznajući svoje licemjerje. Imena:
- David [דָּוִד / david] (osoba) Znači: ljubljeni, dragi Tvorba: Ime je izvedeno od semitskog korijena d-w-d (דּוֹד - dod) koji znači 'voljeti', 'ljubiti' ili 'stric/ujak'.
- Natan [נָתָן / natan] (osoba) Znači: dao je (Bog) Tvorba: Potječe od hebrejskog glagola n-t-n (נָתַן) koji znači 'dati'. Značenjski predstavlja skraćeni oblik dužih teoforskih imena u kojima se ističe Božji dar, poput Natanel ('Bog je dao') ili Jonatan ('Jahve je dao').
- Jahve [יְהוָה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Koji biva, Koji daje postojanje Tvorba: Tetragramaton (JHVH) je najvjerojatnije izveden iz arhaičnog oblika hebrejskog glagola h-y-h (הָיָה - hayah) koji znači 'biti' ili 'postati'. Mnogi lingvisti ga tumače kao kauzativni oblik koji označava Onoga koji uzrokuje postojanje. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14, Bog Mojsiju objavljuje i objašnjava svoje ime frazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam).
Ovaj stih (2. Samuelova 12,5) predstavlja dramatični vrhunac Natanova suočavanja s kraljem Davidom nakon Davidovog teškog grijeha s Bat-Šebom i ubojstva njenog muža Urije. Natan je netom prije ispripovijedao potresnu prispodobu o bogatašu koji je bezobzirno oteo jedinu ovčicu siromahu. Slušajući to, David, koji je u tom trenutku potpuno zaslijepljen za vlastitu krivnju, reagira žestokim i pravedničkim gnjevom.
Njegova impulzivna reakcija i smrtna presuda izrečena uz najsvečaniju prisegu ('Živ Jahve, sin smrti je taj čovjek') ironično ga dovode u savršenu psihološku zamku. Osuđujući nemilosrdno okrutnog čovjeka iz Natanove priče, David nesvjesno izriče i potpisuje tešku osudu samome sebi. Ovaj trenutak duboko ilustrira paradoks ljudske naravi i sklonost da s izrazitom strogošću i lakoćom osuđujemo tuđe prijestupe, dok vlastite teške grijehe vješto ignoriramo i potiskujemo.