Njegove mu sluge rekoše: "Kakva je to stvar koju si učinio? Radi živoga djeteta postio si i plakao, a kada je dijete umrlo, ustao si i jeo kruh."
Njegove mu sluge rekoše: "Kakva je to stvar koju si učinio? Radi živoga djeteta postio si i plakao, a kada je dijete umrlo, ustao si i jeo kruh."
On reče: "Dok je dijete još bilo živo, postio sam i plakao, jer sam rekao: 'Tko zna? Smilovat će mi se Jahve i dijete će živjeti.'
A sada je mrtav. Zašto da postim? Mogu li ga još vratiti? Ja odlazim k njemu, a on se neće vratiti k meni."
David utješi svoju ženu Bat-Šebu, uđe k njoj i leže s njom. Ona rodi sina i nazva ga Salomon, a Jahve ga voljaše.
I posla po proroku Natanu, a on mu nadjenu ime Jedidja radi Jahve.
A sada je mrtav. Zašto da postim? Mogu li ga još vratiti? Ja odlazim k njemu, a on se neće vratiti k meni."
A sad umrlo je; što bih postio? mogu li ga povratiti? ja ću otići k njemu, ali on neće se vratiti k meni.
וְעַתָּה מֵת לָמָּה זֶּה אֲנִי צָם הַאוּכַל לַהֲשִׁיבוֹ עוֹד אֲנִי הֹלֵךְ אֵלָיו וְהוּא לֹֽא יָשׁוּב אֵלָֽי
ve./'a.Tah Met La./mah zeh 'a.Ni Tzam ha./'u.Khal la./ha.shi.V/o od 'a.Ni ho.Lekh 'e.La/v ve./Hu' lo'- ya.Shuv 'e.La/i
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A sada mrtav je zašto ovo ja postim zar mogu vratiti ga još ja idem k njemu a on ne će se vratiti k meni"
1. A sada Izvornik: וְעַתָּה [ve'ata] Gramatika: Veznik 'vav' (i/a) spojen s prilogom vremena 'ata' (sada). Često se koristi za uvođenje logičkog zaključka ili naglašavanje promjene stanja iz onoga što je prethodilo. Značenje: Označava jasan prijelaz u Davidovom stavu i prihvaćanje nove, nepovratne stvarnosti. Dok je postojala nada za djetetov život, on se borio, no 'sada' se pokorava božanskoj presudi.
2. postim Izvornik: צָם [tsam] Gramatika: Aktivni particip muškog roda jednine glagola 'tsum' (postiti). U ovoj konstrukciji izražava trenutačno stanje ili trajnu radnju koju subjekt vrši. Značenje: Post je u drevnom Izraelu bio tjelesni izraz duboke pokore, žalosti i usrdne molitve Bogu za milosrđe. David ovdje preispituje svrhu takve prakse kada je konačna odluka već pala.
3. zar mogu Izvornik: הַאוּכַל [ha'ukhal] Gramatika: Interogativna (upitna) čestica 'ha' prefiksirana na glagol 'yakhol' u imperfektu prvog lica jednine, što se prevodi kao 'mogu' ili 'bit ću u stanju'. Značenje: Ovo retoričko pitanje naglašava apsolutnu ljudsku nemoć pred smrću. Suočava nas s granicama ljudskog autoriteta i mogućnosti pred kojima prestaje svaki vlastiti napor.
4. vratiti ga Izvornik: לַהֲשִׁיבוֹ [lahashiyvo] Gramatika: Prijedlog 'le' uz infinitiv konstrukt kauzativnog (Hifil) debla glagola 'shuv' (vratiti se), s pronominalnim sufiksom trećeg lica jednine (njega). Doslovno znači 'učiniti da se on vrati'. Značenje: Teološki podcrtava nepremostivu granicu između svijeta živih i svijeta mrtvih. Smrt je nepovratan prijelaz; povratak u tijelo nije moguć ovozemaljskim, ljudskim naporima.
5. idem Izvornik: הֹלֵךְ [holekh] Gramatika: Aktivni particip (Kal deblo) glagola 'halakh' (ići, hodati). Njegova uporaba ovdje označava proces koji je neminovan, neprekidan i siguran u budućnosti. Značenje: Riječ je o eufemizmu za proces starenja i umiranja, odnosno spoznaji vlastite smrtnosti. David prepoznaje da mu je smrtni ishod osiguran i da su svi ljudi na tom istom, jednosmjernom putovanju.
6. ne će se vratiti Izvornik: לֹֽא יָשׁוּב [lo' yashuv] Gramatika: Negacijska čestica 'lo' ispred imperfekta (Kal deblo) trećeg lica jednine glagola 'shuv' (vratiti se). Izražava kategoričku nemogućnost buduće radnje. Značenje: Ovo oslikava temeljni starozavjetni pogled na smrt prije punog otkrivenja o tjelesnom uskrsnuću. Pokojnik zauvijek napušta prostor i vrijeme živih i nema moć vlastitog povratka.
Ovaj stih (2. Samuelova 12,23) jedan je od najdubljih i najrealističnijih prikaza ljudskog suočavanja sa smrću u cijelom Starom zavjetu. Kroz seriju izravnih retoričkih pitanja, kralj David demonstrira zapanjujuću duhovnu budnost i otriježnjenje: dok je trajao prostor za nadu i Božje milosrđe, on je primjenjivao stroge mjere pokore i posta, ali sa smrću djeteta nastupa nepovratna stvarnost. On odbacuje besplodno žalovanje jer shvaća da ono ne može preokrenuti prirodni poredak koji je Bog postavio, čime pokazuje iznimno i smireno prihvaćanje suvereniteta Božje volje nad životom i smrću.
Njegova zaključna izjava, 'Ja idem k njemu, a on se neće vratiti k meni', nosi dvostruku teološku poruku. S jedne strane, ona potvrđuje starozavjetno shvaćanje o jednosmjernosti smrti i odlasku u zajedničko prebivalište mrtvih (Šeol). S druge strane, u toj naizgled mračnoj izjavi krije se i iskra vjere te spoznaja o ponovnom susretu – razdvojenost oca i sina na zemlji je privremena, jer će i otac jednoga dana proći ista vrata smrti. Ta spoznaja pruža konačnu utjehu koja Davidu omogućuje da ustane i nastavi obavljati svoje kraljevske i očinske dužnosti.