Tada David usta sa zemlje, opra se, pomaza se i promijeni svoje haljine. Zatim uđe u Kuću Jahvinu i pokloni se. Potom dođe u svoju kuću, zatraži te mu postaviše kruh, i on jede.
Tada David usta sa zemlje, opra se, pomaza se i promijeni svoje haljine. Zatim uđe u Kuću Jahvinu i pokloni se. Potom dođe u svoju kuću, zatraži te mu postaviše kruh, i on jede.
Njegove mu sluge rekoše: "Kakva je to stvar koju si učinio? Radi živoga djeteta postio si i plakao, a kada je dijete umrlo, ustao si i jeo kruh."
On reče: "Dok je dijete još bilo živo, postio sam i plakao, jer sam rekao: 'Tko zna? Smilovat će mi se Jahve i dijete će živjeti.'
A sada je mrtav. Zašto da postim? Mogu li ga još vratiti? Ja odlazim k njemu, a on se neće vratiti k meni."
David utješi svoju ženu Bat-Šebu, uđe k njoj i leže s njom. Ona rodi sina i nazva ga Salomon, a Jahve ga voljaše.
On reče: "Dok je dijete još bilo živo, postio sam i plakao, jer sam rekao: 'Tko zna? Smilovat će mi se Jahve i dijete će živjeti.'
A on reče: dok dijete bijaše živo, postio sam i plakao, jer govorah: ko zna, može se smilovati Gospod na me da dijete ostane živo.
וַיֹּאמֶר בְּעוֹד הַיֶּלֶד חַי צַמְתִּי וָֽאֶבְכֶּה כִּי אָמַרְתִּי מִי יוֹדֵעַ וְחַנַּנִי יְהוָה וְחַי הַיָּֽלֶד
va/i.Yo.mer be./'Od hai./Ye.led Chai Tzam.ti va./'ev.Keh ki 'a.Mar.ti mi yo.De.a' ye./cha.na./ni Yah.weh ve./Chai hai./Ya.led
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče dok još dijete živo postio sam i plakao sam jer rekao sam tko zna smilovat će mi se Jahve i živjet će dijete."
1. dok još Izvornik: בְּעוֹד [be'od] Gramatika: Sastoji se od prijedloga 'be' (u, pri) i priloga 'od' (još, trajanje). Značenje: Ukazuje na specifičan vremenski prozor nade. Sve dok je djetetov život trajao, David je smatrao da postoji mogućnost Božje intervencije.
2. postio sam Izvornik: צַמְתִּי [tsamtiy] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 1. lice jednine od korijena צום (tsum - postiti). Značenje: Post ovdje nije samo ritualni čin, već izraz duboke ožalošćenosti i poniznosti pred Bogom. David se odriče tjelesnih potreba kako bi pokazao ozbiljnost svog pokajanja.
3. i plakao sam Izvornik: וָֽאֶבְכֶּה [va'evke] Gramatika: Glagol u Qal imperfektu, 1. lice jednine od korijena בכה (bakhah - plakati), s vav-konsekutivom (vav obrata) koji mu daje prošlo značenje. Značenje: Zajedno s postom, suze svjedoče o Davidovoj potpunoj emocionalnoj slomljenosti i boli zbog strašnih posljedica njegova grijeha na nedužno dijete.
4. tko zna Izvornik: מִי יוֹדֵעַ [miy yode'a] Gramatika: Upitna zamjenica 'mi' (tko) i particip aktivni glagola 'yada' (znati). Značenje: Ova fraza izražava teološku spoznaju o Božjoj potpunoj suverenosti. Iako je prorok izrekao smrtnu osudu, David vjeruje da Bog u svom milosrđu ima slobodu opozvati svoju odluku.
5. smilovat će mi se Izvornik: יחנני וְחַנַּנִי [ychnny vechananiy] Gramatika: Od korijena חנן (chanan - biti milostiv). Tekst ovdje sadrži Ketiv (zapisano, imperfekt 'yachaneni') i Qere (izgovoreno, perfekt s vavom 'vechanani'). Značenje: Ključni starozavjetni koncept Božje nezaslužene naklonosti. David se za spas djeteta ne oslanja na svoje zasluge kao kralj, već isključivo na milosrdni Božji karakter. Imena:
- Jahve [יְהוָה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog glagolskog korijena 'hayah' (biti), vjerojatno u kauzativnom smislu, te označava samopostojećeg i vječnog Boga. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog Mojsiju objavljuje i tumači svoje ime kao 'Ja sam koji jesam' (Ehyeh asher ehyeh), direktno ga povezujući uz glagol 'biti'.
Stih iz 2. Samuelove 12,22 donosi dubok uvid u Davidovo poimanje vjere, milosrđa i odnosa s Bogom. Nakon što mu je posredstvom proroka Natana izrečena Božja osuda zbog preljuba i ubojstva, Davidova reakcija nije očaj ili prkos, već intenzivna pokora izražena postom i plačem. Shvaćajući ozbiljnost svoga grijeha, on ne zahtijeva oprost kao pravo, već se ponizuje i oslanja na apsolutnu Božju suverenost, izraženu riječima 'tko zna'.
Ovaj trenutak snažno teološki oslikava ravnotežu između posljedica grijeha i nade u Božju milost (hebr. chanan). David prepoznaje da je Bog potpuno slobodan povući svoju osudu iz čiste samilosti. Iako dijete na kraju ipak umire, Davidov stav ostaje arhetipski biblijski primjer pravog pokajanja i vjere u Boga kojemu je milosrđe iznad svega, čak i kada Njegov konačni odgovor nije onakav kakvom se vjernik nadao.