Tada, David se diže sa zemlje, opra se, namirisa i presvuće odjeću; potom on uđe u Kuću GOSPODOVU i pokloni se. Kad se vratio kući svojoj, on zamoli da mu se posluži objed i on jede.
Tada, David se diže sa zemlje, opra se, namirisa i presvuće odjeću; potom on uđe u Kuću GOSPODOVU i pokloni se. Kad se vratio kući svojoj, on zamoli da mu se posluži objed i on jede.
Njegove mu sluge rekoše:  to ti to tamo radiš? “ Kad dijete bijaše živo, ti si postio i plakao radi njega, a sada kad je dijete mrtvo, ti se podižeš i ti jedeš! “
On reče: †Dok dijete još bijaše živo, ja postih i plakah, jer sebi govorih: Tko zna? Možda će GOSPOD imati milosti za mene i dati da dijete živi.
Ali sada, ono je mrtvo. Zašto bih postio? Hoću li ga ja povratiti? Ja sam taj koji će otići k njemu, ali ono, ono neće vratiti se k meni.“
On reče: †Dok dijete još bijaše živo, ja postih i plakah, jer sebi govorih: Tko zna? Možda će GOSPOD imati milosti za mene i dati da dijete živi.
A on reče: dok dijete bijaše živo, postio sam i plakao, jer govorah: ko zna, može se smilovati Gospod na me da dijete ostane živo.
וַיֹּאמֶר בְּעוֹד הַיֶּלֶד חַי צַמְתִּי וָֽאֶבְכֶּה כִּי אָמַרְתִּי מִי יוֹדֵעַ יחנני וְחַנַּנִי יְהוָה וְחַי הַיָּֽלֶד
vayo'mer be'od hayeled chay tsamtiy va'evke kiy 'amartiy miy yode'a ychnny vechananiy yehva vechay hayaled
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.