Sedmog dana, dijete umrije. Sluge Davidove strahovaše njemu reći da dijete bijaše mrtvo. Oni si u stvari govoriše: †Dok dijete bijaše živo, mi smo mu govorili, ali on nas nije slušao. Sada, kako mu reći: Dijete je mrtvo? Zbila bi se nesreća! “
Sedmog dana, dijete umrije. Sluge Davidove strahovaše njemu reći da dijete bijaše mrtvo. Oni si u stvari govoriše: †Dok dijete bijaše živo, mi smo mu govorili, ali on nas nije slušao. Sada, kako mu reći: Dijete je mrtvo? Zbila bi se nesreća! “
David vidje da njegove sluge o nečem šuškaju između sebe i David shvati da dijete bijaše mrtvo. David tada reče svojim slugama: â€Je li to, dijete, umrlo?“ Oni rekoše:†Ono je mrtvo. “
Tada, David se diže sa zemlje, opra se, namirisa i presvuće odjeću; potom on uđe u Kuću GOSPODOVU i pokloni se. Kad se vratio kući svojoj, on zamoli da mu se posluži objed i on jede.
Njegove mu sluge rekoše:  to ti to tamo radiš? “ Kad dijete bijaše živo, ti si postio i plakao radi njega, a sada kad je dijete mrtvo, ti se podižeš i ti jedeš! “
On reče: †Dok dijete još bijaše živo, ja postih i plakah, jer sebi govorih: Tko zna? Možda će GOSPOD imati milosti za mene i dati da dijete živi.
Tada, David se diže sa zemlje, opra se, namirisa i presvuće odjeću; potom on uđe u Kuću GOSPODOVU i pokloni se. Kad se vratio kući svojoj, on zamoli da mu se posluži objed i on jede.
Tada David usta sa zemlje, i umi se, i namaza se i preobuče se; i otide u dom Gospodnji, i pokloni se. Potom opet dođe kući svojoj, i zaiska da mu donesu da jede; i jede.
וַיָּקָם דָּוִד מֵהָאָרֶץ וַיִּרְחַץ וַיָּסֶךְ וַיְחַלֵּף שמלתו שִׂמְלֹתָיו וַיָּבֹא בֵית יְהוָה וַיִּשְׁתָּחוּ וַיָּבֹא אֶל בֵּיתוֹ וַיִּשְׁאַל וַיָּשִׂימוּ לוֹ לֶחֶם וַיֹּאכַֽל
vayakam david meha'arets vayirchats vayasekh vaychalef shmltv simlotayv vayavo' veyt yehva vayishtachu vayavo' 'el beyto vayish'al vayasiymu lo lechem vayo'khal
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.