Natan ode svojoj kući. A Jahve udari dijete koje je Davidu rodila Urijina žena, te se ono razbolje.
Natan ode svojoj kući. A Jahve udari dijete koje je Davidu rodila Urijina žena, te se ono razbolje.
David je molio Boga za dječaka. Postio je, ušao, prenoćio i ležao na zemlji.
Tada ustadoše starješine njegove kuće nad njim da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede, niti blagovaše s njima kruha.
A sedmoga dana dijete umrije. Davidove sluge bojahu se javiti mu da je dijete umrlo. Jer rekoše: "Gle, dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, a on ne posluša naš glas. Pa kako ćemo mu reći da je dijete umrlo? Učinit će zlo!"
David vidje da njegove sluge šapuću među sobom i shvati da je dijete umrlo. Tada David reče svojim slugama: "Je li dijete umrlo?" A oni rekoše: "Umrlo je."
Tada ustadoše starješine njegove kuće nad njim da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede, niti blagovaše s njima kruha.
I starješine doma njegova ustaše oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htje, niti jede što s njima.
וַיָּקֻמוּ זִקְנֵי בֵיתוֹ עָלָיו לַהֲקִימוֹ מִן הָאָרֶץ וְלֹא אָבָה וְלֹֽא בָרָא אִתָּם לָֽחֶם
va/i.ya.Ku.mu zik.Nei vei.T/o 'a.La/v la./ha.ki.M/o min- ha./'A.retz ve./Lo' 'a.Vah ve./lo'- va.Ra' 'i.Ta/m La.chem
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ustadoše starješine kuće njegove nad njim za podići ga sa zemlje, i ne htjede, i ne blagovaše s njima kruh."
1. I ustadoše Izvornik: וַיָּקֻמוּ [vayakumu] Gramatika: Glagol korijena קוּם (qum), Qal, imperfekt s vav-konzekutivnim, 3. lice množine muškog roda. Vav-konzekutivni oblik uobičajen je za izražavanje narativnog niza prošlih radnji. Značenje: Glagol fizički označava ustajanje, ali u biblijskom pripovijedanju često označava početak određene akcije ili preuzimanje inicijative. Ovdje naglašava odlučnost dvorjana da promijene stanje i ublaže kraljevu tugu.
2. starješine kuće njegove Izvornik: זִקְנֵי בֵיתוֹ [zikney veyto] Gramatika: Konstruktni lanac (smikhut). Imenica 'starješine' je u status constructus obliku množine, povezana s imenicom 'kuća' koja nosi pronominalni sufiks 3. lica jednine. Značenje: Pojam označava najuglednije sluge, dvorjane i savjetnike u kraljevoj palači. Njihova kolektivna intervencija naglašava krajnju izvanrednost i težinu situacije u kojoj najviši dužnosnici moraju prekinuti kraljevu žalost.
3. za podići ga Izvornik: לַהֲקִימוֹ [lahakiymo] Gramatika: Prijedlog ל (le, 'za' ili 'da bi') s infinitivom konstruktnim glagola קוּם (qum) u Hifil binyanu (kauzativ), uz pronominalni sufiks 3. lica jednine muškog roda. Značenje: Kauzativni oblik izražava namjeru i trud starješina da 'uzrokuju' Davidovo ustajanje. Njihov jedini cilj jest aktivno ga izvući iz stanja dubokog fizičkog i duhovnog poniženja pred Bogom.
4. i ne htjede Izvornik: וְלֹא אָבָה [velo' 'ava] Gramatika: Negacija לֹא (lo') ispred glagola korijena אָבָה (avah), u Qal binyanu, perfekt, 3. lice jednine muškog roda. Značenje: Ovaj glagol usko izražava unutarnju volju, pristanak ili prigibanje tuđem zahtjevu. Njegova primjena s negacijom naglašava Davidovo snažno, ustrajno i gotovo tvrdoglavo odbijanje svake ljudske utjehe.
5. i ne blagovaše Izvornik: וְלֹֽא בָרָא [velo' vara'] Gramatika: Negacija i glagol u Qal perfektu, 3. lice jednine. Zanimljiva je ortografska nepravilnost gdje je napisan s alefom na kraju (בָרָא) umjesto s he (בָרָה), što je česta pojava miješanja srodnih korijena III-Alef i III-He. Značenje: Odnosi se na konzumaciju hrane (često izraženo idiomom jedenja kruha) koja označava povratak u tijek normalnog života. Davidovo odbijanje blagovanja pokazuje ustrajanje u strogom postu kao činu dubokog osobnog pokajanja.
Ovaj stih (prepoznatljiv kao 2. Samuelova 12,17) duboko i potresno portretira kralja Davida u stanju potpunog očaja, katarzičnog pokajanja i usrdne molitve. Kontekst ovog odlomka je bolest djeteta koje mu je rodila Bat-Šeba, što je posljedica božanskog suda. Njegovo odbacivanje svake dvorske etikecije, spuštanje s trona u prašinu i strogi post oštro kontrastiraju njegovom kraljevskom dostojanstvu, pokazujući apsolutnu predaju i molitvu Bogu za djetetov život.
Snažan kontrast između aktivnih starješina koji pokušavaju uspostaviti narušeni društveni poredak i kraljeve odlučne pasivnosti na zemlji nosi važnu teološku poruku. David ne dopušta da se ljudska intervencija ispriječi između njega i Boga; on odbija prekinuti svoju pokoru sve dok božanska volja ne bude u potpunosti ispunjena, čime svjedoči potpunu svijest o težini vlastitog grijeha i osobnoj ovisnosti o Božjem milosrđu.