Ljepoto Izraela, na tvojim si visinama probodena! Kako padoše junaci!
Ljepoto Izraela, na tvojim si visinama probodena! Kako padoše junaci!
Ne govorite u Gatu, ne navješćujte na ulicama Aškelona, da se ne vesele kćeri filistejske, da ne kliču kćeri neobrezanih.
Gore gilbojske, neka ne bude rose ni kiše na vama, ni polja s prinosima, jer ondje je okaljan štit junaka, štit Šaulov, nepomazan uljem.
Od krvi probodenih, od masti junaka, luk Jonatanov nije se povlačio natrag i mač Šaulov nije se vraćao prazan.
Šaul i Jonatan, ljubljeni i mili, u životu svome i u smrti svojoj ne rastadoše se. Od orlova bijahu brži, od lavova jači.
Gore gilbojske, neka ne bude rose ni kiše na vama, ni polja s prinosima, jer ondje je okaljan štit junaka, štit Šaulov, nepomazan uljem.
Gore Gelvujske! ne padala rosa ni dažd na vas, i ne rodilo polje za prinos, jer je tu bačen štit sa junaka, štit Saulov, kao da nije pomazan uljem.
הָרֵי בַגִּלְבֹּעַ אַל טַל וְאַל מָטָר עֲלֵיכֶם וּשְׂדֵי תְרוּמֹת כִּי שָׁם נִגְעַל מָגֵן גִּבּוֹרִים מָגֵן שָׁאוּל בְּלִי מָשִׁיחַ בַּשָּֽׁמֶן
ha.Rei va./gil.Bo.a' 'al- tal ve./'al- ma.Tar 'a.lei./Khem u./se.Dei te.ru.Mot ki sham nig.'Al ma.Gen gi.bo.Rim ma.Gen sha.'Ul be.Li ma.Shi.ach ba./Sha.men
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Planine u Gilboi, ne rosa i ne kiša na vas i polja prinosâ, jer tamo okaljan je štit junakâ, štit Šaulov ne pomazan u ulju."
1. ne rosa i ne kiša Izvornik: אַל טַל וְאַל מָטָר ['al tal ve'al matar] Gramatika: Negacijska čestica 'al' ovdje izražava zabranu ili snažnu želju (jusiv), za razliku od obične negacije 'lo'. Imenice 'tal' (rosa) i 'matar' (kiša) predstavljaju dva ključna izvora životvorne vlage na Bliskom istoku. Značenje: David izgovara poetsko prokletstvo nad mjestom pogibije. Traži od prirode da uskrati svoj blagoslov i pridruži se kozmičkom oplakivanju tragedije, pretvarajući taj prostor u neplodnu pustoš.
2. i polja prinosâ Izvornik: וּשְׂדֵי תְרוּמֹת [usdey terumot] Gramatika: Izraz se sastoji od veznika 'vav' (i) spojenog s množinom imenice 'sadeh' u konstruktnom stanju (polja od) te imenice 'terumah' (prinos, žrtva podizanica). Značenje: Ako nema rose i kiše, polja na Gilboi neće rađati plodove potrebne za svete prinose. Time ovo mjesto postaje duhovno odbačeno, neplodno i lišeno svake povezanosti s bogoslužjem i Božjim blagoslovom.
3. je okaljan Izvornik: נִגְעַל [nig'al] Gramatika: Glagol je u Nifal (pasivnom) perfektu, 3. lice jednine muškog roda, od korijena 'g-'-l' (okaljati, odbaciti s gađenjem). Značenje: Ova riječ nosi snažan osjećaj oskvrnuća. Štit, nekadašnji simbol vojne snage i nacionalnog ponosa, sada je zgažen i bačen u prašinu, čime slika fizičkog poraza postaje ujedno i slika duboke sramote.
4. junakâ Izvornik: גִּבּוֹרִים [giboriym] Gramatika: Množina imenice 'gibor' (junak, ratnik, silnik), koja se temelji na korijenu 'g-b-r' s osnovnim značenjem 'biti moćan' ili 'nadjačati'. Značenje: Nazivajući poginule vojnike i kralja junacima, David izražava najviše poštovanje prema njihovoj snazi i hrabrosti. Time tragedija njihovog apsolutnog poraza na bojnom polju postaje još teža i upečatljivija.
5. ne pomazan u ulju Izvornik: בְּלִי מָשִׁיחַ בַּשָּֽׁמֶן [beliy mashiycha bashamen] Gramatika: Prijedlog 'beliy' označava nedostatak (bez, ne). 'Mashiycha' je pasivni particip (pomazan), dok 'bashamen' tvori prijedlog 'be' (u/s) i imenica 'shemen' (ulje). Značenje: U antici su se kožni štitovi mazali uljem radi elastičnosti. Ovdje suh i zanemaren štit tvori potresnu ironiju i igru riječi o kralju koji je i sam bio Jahvin pomazanik (mašijah), a sada leži mrtav i zaboravljen. Imena: - Gilboa [גִּלְבֹּעַ / gilbo'a] (planina) Znači: uzburkani izvor, vrelo Tvorba: Pretpostavlja se da ime potječe od spoja riječi 'gal' (val) ili korijena 'g-l-l' (valjati se, kovitlati se) te korijena 'b-'-h' (izvirati, vreti, mjehurati). Odnosi se na obilni izvor u podnožju planinskog lanca.
- Šaul [שָׁאוּל / sha'ul] (osoba) Znači: izmoljen, isprošen Tvorba: Ime je oblikovano kao pasivni particip hebrejskog korijena 'sh-'-l' (שָׁאַל), što znači 'pitati', 'tražiti' ili 'moliti'. Značenje ukazuje na dijete koje se tražilo ili izmolilo od Boga.
Ovaj stih iz Druge knjige o Samuelu predstavlja jedan od najemotivnijih i najpotresnijih dijelova slavne Davidove tužaljke za Šaulom i Jonatanom. Kroz upečatljivu personifikaciju planine Gilboe, David zaziva samu prirodu na suosjećanje i žalovanje, proklinjući tlo da zauvijek ostane suho i neplodno jer se upravo na njemu dogodio nacionalni slom. Gubitak rose i kiše simbolično isključuje to mjesto iz kruga Božjeg blagoslova i milosti.
Duhovni i poetski vrhunac stiha nalazi se u višeslojnoj slici oskvrnutog štita. Slika odbačenog, nepomazanog oružja ne predstavlja samo fizički poraz u ratu, nego nosi i duboku, teološki obojenu ironiju. Šaul, prvi ponosni Jahvin pomazanik nad Izraelom, na kraju leži poražen u prašini, lišen slave i napušten od svih, baš kao i njegov vlastiti isušen štit za kojeg više nema životvornog ulja.