Kad su nositelji Kovčega Jahvina napravili šest koraka, on žrtvova vola i tovljenika.
Kad su nositelji Kovčega Jahvina napravili šest koraka, on žrtvova vola i tovljenika.
David je iz sve snage poskakivao pred Jahvom, a bijaše opasan lanenim efodom.
David i sav dom Izraelov uznosili su Kovčeg Jahvin uz klicanje i zvuk roga.
Kovčeg Jahvin ulazio je u grad Davidov, a Mikala, kći Šaulova, gledala je kroz prozor. I vidje kralja Davida kako skače i vrti se pred Jahvom te ga prezre u srcu svome.
Unesoše Kovčeg Jahvin i postaviše ga na njegovo mjesto usred šatora koji mu razape David. Zatim David prinese pred Jahvom paljenice i pričesnice.
David i sav dom Izraelov uznosili su Kovčeg Jahvin uz klicanje i zvuk roga.
Tako David i sav dom Izrailjev nošahu kovčeg Gospodnji podvikujući i trubeći u trube.
וְדָוִד וְכָל בֵּית יִשְׂרָאֵל מַעֲלִים אֶת אֲרוֹן יְהוָה בִּתְרוּעָה וּבְקוֹל שׁוֹפָֽר
ve./da.Vid ve./khol beit Yis.ra.'El ma.'a.Lim 'et- 'a.Ron Yah.weh bi/t.ru.'Ah u./ve./Kol sho.Far
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I David i sav dom Izraelov uznosili su kovčeg Jahvin s klicanjem i s glasom šofara."
1. uznosili su / donose gore Izvornik: מַעֲלִים [ma'aliym] Gramatika: Hifil particip muškog roda u množini, od korijena עָלָה ('alah) koji znači 'uspeti se' ili 'ići gore'. U kauzativnom obliku (hifilu) znači 'uzdići', 'donijeti gore' ili 'prinijeti'. Značenje: Ukazuje na fizički uspon jer se Jeruzalem nalazi na uzvisini, ali istodobno i na duhovno uzdizanje Kovčega u novo središte obožavanja i Božje prisutnosti.
2. kovčeg Izvornik: אֲרוֹן ['aron] Gramatika: Imenica muškog roda u konstruktnom (spojenom) stanju. Temeljno označava drvenu kutiju, škrinju ili ljes. Značenje: Ovdje se odnosi na Kovčeg saveza, najsvetiji predmet drevne izraelske vjere koji je predstavljao Božje prijestolje, Njegov savez s narodom i Njegovu stvarnu prisutnost na zemlji.
3. s klicanjem Izvornik: בִּתְרוּעָה [bitru'a] Gramatika: Prijedlog 'b' (u/s) spojen s imenicom 'teru'ah', koja označava glasan usklik, bojni poklik ili slavljenički, prodoran zvuk trube. Značenje: Ovaj termin usko se povezuje s teofanijom ili slavljenjem kralja. Naglašava atmosferu masovnog trijumfa, radosti i javnog priznanja Božjeg suvereniteta nad narodom.
4. i s glasom / i sa zvukom Izvornik: וּבְקוֹל [uvkol] Gramatika: Složenica veznika 'v' (i), prijedloga 'b' (s/u) i imenice 'qol' koja znači 'glas', 'zvuk' ili 'buka'. Značenje: Ova riječ obuhvaća širok raspon zvukova i njome se često opisuje ljudski pjev, ali i Božja grmljavina. Ovdje pojačava osjećaj grandioznosti i snažne zvučne kulise cijelog slavlja.
5. šofara / roga Izvornik: שׁוֹפָֽר [shofar] Gramatika: Imenica muškog roda u apsolutnom stanju, označava drevni puhački instrument izrađen isključivo od životinjskog, najčešće ovnujskog roga. Značenje: Šofar nije bio običan glazbeni instrument, već instrument za svetu signalizaciju, najavu božanskih ratova, blagdana i Božje objave, naglašavajući sveti karakter unošenja Kovčega. Imena:
- David [דָּוִד / david] (osoba) Znači: Ljubljeni / Voljeni Tvorba: Ime potječe od hebrejskog korijena דּוֹד (dod), što znači voljeti, voljeni ili stric.
- Izrael [יִשְׂרָאֵל / yisra'el] (narod) Znači: Bog se bori / Onaj koji se bori s Bogom Tvorba: Složenica od hebrejskog glagola שָׂרָה (sara) koji znači 'boriti se' ili 'ustrajati', i teoforskog elementa אֵל (El) koji znači 'Bog'. Tekst objašnjava: Ime je prvo dano patrijarhu Jakovu nakon njegove cjelonoćne borbe s Bogom/anđelom na potoku Jaboku, uz objašnjenje: 'jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadvladao si' (Postanak 32,29). Promjena imena: Izvorno je nosio ime Jakov (znači 'onaj koji drži za petu' ili 'varalica'), a Bog mu nakon borbe mijenja ime u Izrael.
- Jahve [יְהוָה / yehva] (ostalo) Znači: Onaj koji jest / Koji biva Tvorba: Znanstvenici smatraju da sveto Božje ime potječe od hebrejskog glagola הָיָה (hayah) koji znači 'biti', najvjerojatnije u kauzativnom (Onaj koji čini da biva) ili neprekidnom obliku. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava Mojsiju svoje ime objavom 'JA SAM KOJI JESAM' (Ehjeh ašer ehjeh).
Ovaj stih (2. Samuelova 6,15) opisuje jedan od najvažnijih i najsvečanijih trenutaka u povijesti drevnog Izraela: prijenos Kovčega saveza u Jeruzalem. Tim činom kralj David ne samo da ujedinjuje političko i vjersko središte svog novoosnovanog kraljevstva, već i javno podvrgava svoju kraljevsku vlast onoj višoj, Božjoj. Svečana procesija predstavlja veličanstvenu liturgijsku i trijumfalnu povorku u kojoj aktivno i zdušno sudjeluje 'sav dom Izraelov', svjedočeći o ostvarenom nacionalnom jedinstvu pod Davidovim vodstvom.
Snažni glagol 'uznositi' i uporaba glasnog klicanja uz zvuk šofara nisu tek opisno sredstvo, već su izrazito teološki nabijeni. Oni podsjećaju na drevne obrede krunidbe bliskoistočnih vladara. U ovom kontekstu, zvuk roga i zanosno klicanje naroda prepoznaju suverenu prisutnost Jahve, proglašavajući Ga istinskim i vrhovnim Kraljem Izraela koji dolazi zauzeti svoje prijestolje u središtu svog izabranog naroda.