David upita Jahvu: "Hoću li poći na Filistejce? Hoćeš li ih predati u moje ruke?" Jahve reče Davidu: "Pođi, jer zasigurno ću predati Filistejce u tvoje ruke."
David upita Jahvu: "Hoću li poći na Filistejce? Hoćeš li ih predati u moje ruke?" Jahve reče Davidu: "Pođi, jer zasigurno ću predati Filistejce u tvoje ruke."
David dođe u Baal Perasim i ondje ih pobi. Zatim reče: "Jahve je preda mnom probio moje neprijatelje poput proboja voda." Stoga ime onoga mjesta nazva Baal Perasim.
Ondje ostaviše svoje idole, a David i njegovi ljudi odnesoše ih.
Filistejci ponovno uziđoše i raširiše se u Refaimskoj dolini.
David upita Jahvu, a On reče: "Ne uzlazi, zađi im za leđa i dođi k njima nasuprot Bekaima.
Ondje ostaviše svoje idole, a David i njegovi ljudi odnesoše ih.
I ostaviše ondje lažne bogove svoje; a David i ljudi njegovi odnesoše ih.
וַיַּעַזְבוּ שָׁם אֶת עֲצַבֵּיהֶם וַיִּשָּׂאֵם דָּוִד וַאֲנָשָֽׁיו
va/i.ya.'az.vu- sham 'et- 'a.tza.bei./Hem va/i.yi.sa.'E/m da.Vid va./'a.na.Sha/v
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ostaviše tamo idole svoje i odnesoše ih David i ljudi njegovi"
1. i ostaviše Izvornik: וַיַּעַזְבוּ [vaya'azvu] Gramatika: Vav konsekutivni spojen s glagolom u imperfektu (Qal, 3. lice množine muškog roda) od korijena עָזַב ('azav) koji znači 'ostaviti' ili 'napustiti'. Značenje: Označava žuran bijeg Filistejaca koji su u panici i strahu pobjegli s bojišta. Njihov poraz je bio toliko iznenadan da nisu stigli spasiti ni ono najvrednije.
2. idole svoje Izvornik: עֲצַבֵּיהֶם ['atsabeyhem] Gramatika: Imenica עָצָב ('atsav) u množini, spojena s pronominalnim sufiksom za 3. lice množine muškog roda ('njihove'). Značenje: Ovaj se izraz često koristi za poganska božanstva. Korijen riječi nosi konotaciju 'bolovanja' i 'tuge', čime biblijski pisac suptilno izruguje idole kao objekte koji ne donose spasenje, već samo muku svojim štovateljima.
3. i odnesoše ih Izvornik: וַיִּשָּׂאֵם [vayisa'em] Gramatika: Vav konsekutivni uz glagol u imperfektu (Qal, 3. lice jednine muškog roda) od korijena נָשָׂא (nasa') s pronominalnim sufiksom za 3. lice množine ('ih'). Doslovno 'i on ih odnese' (odnosi se na Davida i njegovu vojsku). Značenje: Glagol 'nasa' znači podići ili nositi. Preuzimanje neprijateljskih bogova smatralo se ultimativnim znakom pobjede. Paralelni izvještaj u 1. Ljetopisa 14:12 pojašnjava da ih je David zapovjedio spaliti, uništavajući tako njihovu moć.
4. i ljudi njegovi Izvornik: וַאֲנָשָֽׁיו [va'anashayv] Gramatika: Veznik vav ('i') spojen s imenicom אִישׁ ('ish) u množini (anashim), kojoj je dodan prisvojni sufiks za 3. lice jednine ('njegovi'). Značenje: Izraz naglašava zajedništvo Davida i njegove vojske u ovom činu. Nisu samo pobijedili neprijatelja, već su zajedno sudjelovali u čišćenju zemlje od tuđih bogova, izvršavajući time Božju volju. Imena:
- David [דָּוִד / david] (osoba) Znači: Ljubljeni, voljeni Tvorba: Ime najvjerojatnije potječe od semitskog korijena דּוֹד (dod) koji znači 'voljeti', 'ljubiti' ili 'stric'.
Ovaj stih iz 2. Samuelove 5:21 opisuje dramatičan epilog Davidove bitke protiv Filistejaca kod Baal Perasima. Prikazuje potpuni preokret sreće i moći: nekada su Filistejci zaplijenili izraelski Kovčeg Saveza, a sada oni u tolikoj panici bježe da ostavljaju vlastita božanstva na bojištu. Za drevne narode, ostaviti bogove zadužene za pobjedu bio je znak konačnog poraza i sramote.
Teološka poruka teksta služi kao moćna polemika protiv idolopoklonstva. Filistejski bogovi prikazani su kao bespomoćni predmeti koji ne mogu spasiti ni sami sebe, a kamoli svoju vojsku, dok je Jahve pravi izvor moći i zaštite. Davidov čin odnošenja (i posljedičnog spaljivanja) tih idola demonstrira konačnu pobjedu pravoga Boga nad poganskim vjerovanjima te utvrđuje Davida kao pravog Jahvinog pomazanika.