Dođoše u Gilead i u zemlju Tahtim Hodši, a potom stigoše u Dan Jaan i naokolo k Sidonu.
Dođoše u Gilead i u zemlju Tahtim Hodši, a potom stigoše u Dan Jaan i naokolo k Sidonu.
Stigoše do utvrde Tira i svih gradova Hivijaca i Kanaanaca, te izađoše u Negeb Judin, u Beer Šebu.
Prođoše svom zemljom te na kraju devet mjeseci i dvadeset dana dođoše u Jeruzalem.
Joab dade kralju broj popisa naroda: Izraelaca bijaše osam stotina tisuća hrabrih ratnika koji potežu mač, a ljudi iz Jude pet stotina tisuća.
Nakon što je prebrojao narod, Davida zapeče srce te on reče Jahvi: "Veoma sam sagriješio onim što sam učinio. A sada, Jahve, molim Te, otkloni krivnju Tvoga sluge, jer sam postupio veoma ludo."
Prođoše svom zemljom te na kraju devet mjeseci i dvadeset dana dođoše u Jeruzalem.
I obišavši svu zemlju vratiše se u Jerusalim poslije devet mjeseci i dvadeset dana.
וַיָּשֻׁטוּ בְּכָל הָאָרֶץ וַיָּבֹאוּ מִקְצֵה תִשְׁעָה חֳדָשִׁים וְעֶשְׂרִים יוֹם יְרוּשָׁלִָֽם
va/i.ya.Shu.tu be./khol ha./'A.retz va/i.ya.Vo.'u mi/k.Tzeh tish.'Ah cho.da.Shim ve./'es.Rim Yom ye.ru.sha.Lim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I prošli su po svoj zemlji, i došli su od kraja devet mjeseci i dvadeset dana u Jeruzalem."
1. I prošli su Izvornik: וַיָּשֻׁטוּ [vayashutu] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, oblik wayyiqtol (waw-konsekutivni imperfekt), 3. lice muškog roda množine. Korijen je שׁוּט (šut), što znači lutati, obilaziti, kretati se tamo-amo. Značenje: Izražava opsežno i temeljito prelaženje teritorija. U ovom kontekstu naglašava iscrpnost popisa stanovništva koji su provodili u potrazi za točnim brojem ljudi.
2. po svoj zemlji Izvornik: בְּכָל הָאָרֶץ [bekhal ha'arets] Gramatika: Prijedlog בְּ (be, 'u/po') spojen s imenicom כָּל (kol, 'sve') u konstruktnom stanju, uz imenicu אֶרֶץ (erets, 'zemlja') s određenim članom הָ (ha). Značenje: Odnosi se na cjelokupni teritorij drevnog Izraela (od Dana do Beer Šebe). Naglašava da nijedan dio kraljevstva nije bio izuzet iz ovog zahvata.
3. i došli su Izvornik: וַיָּבֹאוּ [vayavo'u] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, oblik wayyiqtol (waw-konsekutivni imperfekt), 3. lice muškog roda množine. Korijen je בּוֹא (bo), što znači doći, ući, stići. Značenje: Označava uspješan i konačan povratak na polazište nakon obavljenog zadatka. Ovdje služi kao uvod u podnošenje izvještaja kralju.
4. od kraja (na kraju) Izvornik: מִקְצֵה [miktse] Gramatika: Sastoji se od prijedloga מִ (mi, 'od') i imenice קָצֶה (kace, 'kraj, rub') u konstruktnom stanju. Ovdje ima vremensko značenje završetka nekog razdoblja. Značenje: Denotira vremenski raspon potreban za dovršetak misije. Precizno postavljanje vremenskog okvira daje povijesnu autentičnost i ozbiljnost pothvatu.
5. devet mjeseci i dvadeset dana Izvornik: תִשְׁעָה חֳדָשִׁים וְעֶשְׂרִים יוֹם [tish'a chodashiym ve'esriym yom] Gramatika: Brojevna sintagma koja se sastoji od kardinalnih brojeva i imenica za vrijeme u množini i jednini. Značenje: Naglašava ogromnu logističku i vremensku zahtjevnost provođenja potpunog popisa stanovništva diljem raznolikog geografskog terena tadašnjeg kraljevstva. Imena: - Jeruzalem [יְרוּשָׁלִָֽם / yerushalaim] (grad) Znači: Osnutak (grada) Šalema ili Temelj mira Tvorba: Smatra se da potječe od zapadnosemitskog korijena 'yrw' (osnovati, postaviti temelj) i imena 'Šalem' (kanaansko božanstvo večernje zvijezde) ili riječi 'šalom' (mir). Sufiks 'aim' često sugerira dual, ali ovdje je to vjerojatno lokalna varijanta izgovora. Promjena imena: U najranijim tekstovima spominje se kao Šalem (Postanak 14:18), a prije Davidovog osvajanja bio je poznat i kao Jebus (dok su ga držali Jebusejci).
Ovaj stih iz 2. Samuelove 24:8 sažima dovršetak vrlo opsežnog i kontroverznog popisa stanovništva koji je naredio kralj David, a nerado proveo njegov vojskovođa Joab. Detaljno navođenje vremena – devet mjeseci i dvadeset dana – naglašava kolosalnost zadatka i temeljitost kojom je zapovijed izvršena diljem cijelog kraljevstva, ukazujući na ogromne administrativne sposobnosti Davidove države.
Povratak popisivača u Jeruzalem označava kraj zemaljskog pothvata koji će se ubrzo pokazati tragičnim, jer popisivanje podanika bez Božje upute predstavlja oholost i prekršaj oslanjanja na ljudsku moć. Stih tako služi kao dramatična prijelazna točka između dugotrajne administrativne aktivnosti i brze, razorne božanske reakcije koja slijedi odmah nakon ovog izvještaja.