David zaželje i reče: "Tko će me napojiti vodom iz bunara u Betlehemu koji je kod vrata?"
David zaželje i reče: "Tko će me napojiti vodom iz bunara u Betlehemu koji je kod vrata?"
Trojica junaka probiše u tabor Filistejaca, zahvatiše vodu iz betlehemskog bunara kod vrata, ponesoše je i donesoše Davidu. No on je ne htjede piti, nego je izli Jahvi.
I reče: "Daleko od mene, Jahve, da ovo učinim! Zar da pijem krv ljudi koji su išli po cijenu svojih života?" I ne htjede je piti. To učiniše trojica junaka.
A Abišaj, Joabov brat, sin Sarvijin, bijaše poglavar trojice. On podiže svoje koplje na tri stotine pobijenih i steče ime među trojicom.
Zar ne bijaše najugledniji od trojice? I postade im zapovjednikom, ali onu trojicu nije dostigao.
I reče: "Daleko od mene, Jahve, da ovo učinim! Zar da pijem krv ljudi koji su išli po cijenu svojih života?" I ne htjede je piti. To učiniše trojica junaka.
I reče: ne daj Bože da bih to učinio. Nije li to krv ovijeh ljudi, koji ne mareći za život svoj idoše. I ne htje piti. To učiniše ova tri junaka.
וַיֹּאמֶר חָלִילָה לִּי יְהוָה מֵעֲשֹׂתִי זֹאת הֲדַם הָֽאֲנָשִׁים הַהֹלְכִים בְּנַפְשׁוֹתָם וְלֹא אָבָה לִשְׁתּוֹתָם אֵלֶּה עָשׂוּ שְׁלֹשֶׁת הַגִּבֹּרִֽים
va/i.Yo.mer cha.li.Lah l/i Yah.weh me./'a.So.t/i Zot ha./Dam ha./'a.na.Shim ha./ho.le.Khim be./naf.sho.Ta/m ve./Lo' 'a.Vah li/sh.to.Ta/m 'E.leh 'a.Su she.Lo.shet ha./gi.bo.Rim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče: Daleko meni, Jahve, od činjenja moga ovoga! Zar krv ljudi onih koji idu s dušama svojim? I ne htjede popiti je. Ovo učiniše trojica junaka."
1. daleko (nipošto) Izvornik: חָלִילָה [chaliyla] Gramatika: Interjekcija ili uzvik koji izražava snažno odbijanje i zgražanje. Doslovno nosi ideju oskvrnuća ili profanosti, s usmjerenjem (lokativ he) 'prema profanom'. Značenje: Izražava Davidovo duboko zgražanje nad samom pomisli na izvršenje nekog čina. On kategorički odbacuje ideju pijenja te vode, smatrajući taj postupak teškim grijehom i svetogrđem pred Bogom.
2. od činjenja moga Izvornik: מֵעֲשֹׂתִי [me'asotiy] Gramatika: Prijedlog מִן (min, od) s infinitivom konstruktnim glagola עָשָׂה (asah, činiti) i pronominalnim sufiksom prvog lica jednine (moje). Značenje: Ova konstrukcija snažno naglašava osobnu odgovornost i distanciranje od djela. David time eksplicitno i iz prve ruke odbija sudjelovati u onome što smatra moralno neispravnim.
3. zar krv Izvornik: הֲדַם [hadam] Gramatika: Imenica דָּם (dam, krv) kojoj je dodan upitni prefiks he (הֲ). Značenje: Pitanje ima izuzetnu teološku težinu, jer prema starozavjetnom zakonu krv predstavlja sam život koji pripada isključivo Bogu. Voda koju su donijeli uz rizik vlastitih života izjednačava se sa samom njihovom krvlju.
4. s dušama svojim (izlažući živote) Izvornik: בְּנַפְשׁוֹתָם [benafshotam] Gramatika: Prijedlog בְּ (be, s/u) uz imenicu u množini נֶפֶשׁ (nefeš, duša/život) s pronominalnim sufiksom trećeg lica množine (njihovim). Značenje: Nefeš označava samu bit nečijeg života i egzistencije. Ovaj izraz ukazuje da su ratnici doslovno stavili svoje živote na kocku, čime se njihov čin prepoznaje kao vrhunsko darivanje.
5. junaka (moćnika) Izvornik: הַגִּבֹּרִֽים [hagiboriym] Gramatika: Određeni član הַ (ha) s imenicom u množini גִּבּוֹר (gibor, snažan muškarac, moćnik, ratnik). Značenje: Ova riječ se specifično koristi za Davidove najelitnije vojnike s ciljem odavanja počasti. U kontekstu stiha slavi se iznimna snaga, vjernost i junaštvo trojice ratnika koji su probili neprijateljske linije. Imena: - Jahve [יְהוָה / yehva (YHWH)] (osoba) Znači: Onaj koji jest Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog korijena הוה (hwh) ili היה (hyh) što znači 'biti' ili 'postati'. Nosi značenje samopostojećeg i vječnog Boga. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog se objavljuje Mojsiju riječima 'Ja sam koji jesam' (Ehje ašer ehje), pružajući objašnjenje vlastitog imena i prirode.
Ovaj stih (2. Samuelova 23,17 / 1. Ljetopisa 11,19) predstavlja vrhunac jedne od najdojmljivijih epizoda o Davidu i njegovoj vojsci. Kada su se trojica njegovih elitnih junaka probila kroz filistejske redove riskirajući vlastite živote kako bi mu donijela vodu s okupiranog betlehemskog izvora, David tu vodu glatko odbija popiti. Umjesto da ugodi vlastitoj žeđi, on se teološki zgraža i vodu izlijeva kao žrtvu ljevanicu Jahvi. Za njega, zbog cijene koja je plaćena, ta voda prestaje biti obično piće i preobražava se u prolivenu ljudsku krv koja pripada samo Bogu.
Stih služi kao snažna ilustracija plemenitosti istinskog vodstva. David pokazuje da pravi vođa nikada ne smije iskorištavati vjernost svojih podređenih za jeftino ugađanje samome sebi niti olako tretirati njihovu žrtvu. Prepoznavanjem žrtve svojih vojnika, on afirmira neprocjenjivu vrijednost i svetost ljudskog života, preusmjeravajući slavu ljudskog junaštva onome kojemu jedino pripada – Bogu.