Jer me opkoliše valovi smrti, prestraviše me bujice propasti.
Jer me opkoliše valovi smrti, prestraviše me bujice propasti.
Užad Podzemlja okruži me, presretoše me zamke smrti.
U svojoj tjeskobi zazvah Jahvu i svome Bogu zavapih. Iz Svoga Hrama On ču moj glas i vapaj moj doprije do Njegovih ušiju.
Zatrese se i potrese Zemlja, temelji Nebesa zadrhtaše i uzdrmaše se, jer se On razgnjevi.
Uzađe dim iz Njegovih nosnica, a oganj iz Njegovih usta proždiraše, žeravice planuše od Njega.
U svojoj tjeskobi zazvah Jahvu i svome Bogu zavapih. Iz Svoga Hrama On ču moj glas i vapaj moj doprije do Njegovih ušiju.
U tjeskobi svojoj prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah, on ču iz dvora svojega glas moj, i vika moja dođe mu do ušiju.
בַּצַּר לִי אֶקְרָא יְהוָה וְאֶל אֱלֹהַי אֶקְרָא וַיִּשְׁמַע מֵהֵֽיכָלוֹ קוֹלִי וְשַׁוְעָתִי בְּאָזְנָֽיו
ba./tzar- l/i 'ek.Ra' Yah.weh ve./'el- 'e.lo.Ha/i 'ek.Ra' va/i.yish.Ma' me./hei.kha.L/o ko.L/i ve./shav.'a.T/i be./'a.ze.Na/v
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U tjeskobi meni zazivam Jahvu i k Bogu mome zazivam i ču iz hrama svoga glas moj i vapaj moj u uši njegove."
1. U tjeskobi Izvornik: בַּצַּר [batsar] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) s vokalizacijom određenog člana, spojen s imenicom 'tsar' (tjeskoba, nevolja). Korijen 'tsa-rar' označava vezivanje, sužavanje ili stiskanje. Značenje: Fizičko osjetilo stiješnjenosti preneseno je na emocionalno stanje straha i pritiska. Molitelj iz tog skučenog mjesta vapi za slobodom i prostranstvom Božje prisutnosti.
2. zazivam Izvornik: אֶקְרָא ['ekra'] Gramatika: Glagol 'kara' (zvati, vikati, čitati) u imperfektu (nesvršenom vremenu), 1. lice jednine. U hebrejskoj poeziji ovakav oblik često izražava ponavljajuću radnju ili intenzivno trenutno stanje. Značenje: Glagol ukazuje na glasno i hitno prizivanje u pomoć. Njime se pokazuje aktivno, naglas izraženo oslanjanje čovjeka na Boga usred životne opasnosti.
3. i ču Izvornik: וַיִּשְׁמַע [vayishma'] Gramatika: Glagol 'shama' u waw-konzekutivnom imperfektu (wayyiqtol), 3. lice jednine. Zbog dodavanja konzekutivnog veznika 'waw' (i), vrijeme radnje pretvara se u svršeni prošli aspekt. Značenje: U biblijskom rječniku Božje slušanje nije pasivna zvučna percepcija, već predstavlja Njegovu milosrdnu pažnju, suosjećanje i aktivnu intervenciju kojom odgovara na molitvu.
4. iz hrama svoga Izvornik: מֵהֵֽיכָלוֹ [meheykhalo] Gramatika: Spoj prijedloga 'min' (iz/od), imenice 'heykal' (palača, hram) i pronominalnog sufiksa 3. lica jednine muškog roda (njegov). Značenje: Ova slika naglašava Božji uzvišeni suverenitet nad zemaljskim kaosom. Iako Bog prebiva kao nebeski kralj u svojoj uzvišenoj palači, Njemu je dostupan najdublji ljudski zemaljski vapaj.
5. u uši njegove Izvornik: בְּאָזְנָֽיו [be'aznayv] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) dodan je na imenicu 'ozen' (uho) u obliku duala (parni dijelovi tijela), zajedno sa sufiksom 3. lica jednine (njegove). Značenje: Koristi se vrlo snažan, slikoviti antropomorfizam kako bi se izrazila najdublja prisnost: ljudski vapaj izravno prodire do samoga Boga i dotiče Njegovu osobnu, očinsku pažnju. Imena:
- Jahve [יְהוָה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Onaj koji daje da postoji Tvorba: Osobno Božje ime tradicionalno se izvodi iz semitskog glagolskog korijena 'hayah' (ili starijega 'hawah') u značenju 'biti' ili 'postati'. Mnogi drže da je po srijedi arhaični kauzativni imperfekt i označava apsolutno i suvereno postojanje koje uzrokuje svako drugo biće. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog Mojsiju osobno tumači svoje ime i otkriva ga izjavom 'Ehyeh asher ehyeh' (Ja sam koji jesam).
Ovaj redak donosi izrazito snažan kontrast između dramatične skučenosti u kojoj se čovjek nalazi na zemlji (tjeskobe) i neizmjerne prostranosti iz koje Bog kraljuje. Glavna teološka poruka je povjerenje u moć i doseg autentične molitve: bez obzira na bezizlaznost zemaljske situacije, molitelj kriči svome Bogu duboko uvjeren da prostorna ili duhovna udaljenost nije prepreka. Čovjekov bolni krik ne nestaje u praznom zraku nego trenutno prelazi iz 'tjeskobe' ravno 'u uši' suverenog Boga u Njegovu nebeskome hramu, potičući Njegov trenutni spasiteljski odgovor.