U petnaestoj pak godini vladavine Tiberija Cezara, dok je Poncije Pilat upravljao Judejom, i dok je Herod bio tetrarh Galileje, a Filip, brat njegov, tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene,
za velikoga svećenika Ane i Kajfe, dođe Riječ Božja na Ivana, sina Zaharijina, u pustinji.
I dođe u svu okolicu Jordana propovijedajući krštenje obraćenja za otpuštenje grijeha,
kako je napisano u knjizi riječi proroka Izaije: "Glas vičućega u pustinji: 'Pripravite put Gospodnji, ravnima činite staze Njegove.
za velikoga svećenika Ane i Kajfe, dođe Riječ Božja na Ivana, sina Zaharijina, u pustinji.
Za poglavara svešteničkijeh Ane i Kajafe, reče Bog Jovanu sinu Zarijnu u pustinji,
ἐπὶ ἀρχιερέως Ἅννα καὶ Καϊάφα, ἐγένετο ῥῆμα θεοῦ ἐπὶ Ἰωάννην τὸν τοῦ Ζαχαρίου υἱὸν ἐν τῇ ἐρήμῳ.
epi archiereōs Hanna kai Kaiapha egeneto rhēma theou epi Iōannēn ton tou Zachariou huion en tēa erēmō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"za velikog svećenika Ane i Kajfe, dogodi se riječ Boga na Ivana onoga Zaharije sina u onoj pustinji."
1. za velikog svećenika Izvornik: ἐπὶ ἀρχιερέως [epi archiereōs] Gramatika: Prijedlog 'epi' s genitivom jednine imenice muškog roda. Izražava vremensko određenje ('u vrijeme', 'za službe'). Značajno je da je imenica u jednini iako slijede dva imena. Značenje: Jednina odražava židovsku Zakonsku odredbu po kojoj može biti samo jedan veliki svećenik, ali Luka navodi obojicu jer je Ana, iako su ga Rimljani smijenili, zadržao stvarni autoritet u narodu dok je njegov zet Kajfa obnašao službenu dužnost.
2. dogodi se Izvornik: ἐγένετο [egeneto] Gramatika: Glagol u aoristu medija (deponentni), 3. lice jednine indikativa. Nakon dugog niza participskih konstrukcija u prethodnom stihu, ovo je glavni glagol rečenice koji označava nagli, povijesni ulazak Božjeg djelovanja. Značenje: Preuzima klasičnu starozavjetnu proročku formulu (u Septuaginti za hebrejsko 'hajah devar-Adonaj'): Božja riječ nije tek izgovorena, nego 'postaje događaj' koji mijenja tijek povijesti.
3. riječ Boga Izvornik: ῥῆμα θεοῦ [rhēma theou] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine bez člana kao subjekt rečenice, praćena genitivom podrijetla ('theou'). Značenje: Za razliku od pojma 'logos' (ukupna poruka ili um), 'rhēma' označava konkretnu, u određenom trenutku izgovorenu Božju riječ i zapovijed kojom se Ivan poziva u proročku službu.
4. na Ivana Izvornik: ἐπὶ Ἰωάννην [epi Iōannēn] Gramatika: Prijedlog 'epi' s akuzativom jednine, koji označava smjer kretanja odozgo prema dolje i cilj na koji se spušta radnja. Značenje: Slika Božje riječi koja se spušta 'na' čovjeka naglašava da proročki poziv dolazi isključivo iz Božje suverene inicijative, mimo svih prethodno nabrojanih političkih i hramskih poglavara.
5. u onoj pustinji Izvornik: ἐν τῇ ἐρήμῳ [en tēa erēmō] Gramatika: Prijedlog 'en' s dativom jednine ženskog roda i određenim članom. Pridjev 'erēmos' (pust, nenastanjen) ovdje je poimeničen uz prešućenu imenicu 'zemlja' (chōra). Značenje: Nasuprot carskom Rimu i jeruzalemskom Hramu, Bog svoju riječ upućuje u pustinji – biblijskom mjestu kušnje, čišćenja i novog početka u kojem Izrael ponovno susreće svoga Boga. Imena: - Ana [Ἅννας (heb. חָנָן Chanan) / Hannas] (osoba) Znači: Milostiv / onaj koji se smilovao Tvorba: Grčki oblik skraćenog hebrejskog imena Chanan (od Hananiah – 'Jahve je milostiv', korijen 'chanan' – iskazati milost). Bio je veliki svećenik od 6. do 15. godine po Kr. i glava najmoćnije svećeničke obitelji.
- Kajfa [Καϊάφας (aram. קַיָּפָא Qajjafa) / Kaiaphas] (osoba) Znači: Istraživač / pronicatelj (ili: stijena / udubina) Tvorba: Obiteljski nadimak velikog svećenika Josipa (služio 18.–36. po Kr.), aramejskog podrijetla. Tumači se od aramejskog korijena 'qajaf' (ispitivati, pronicati) ili kao varijanta riječi 'kefa' (stijena, kamena udubina).
- Ivan [Ἰωάννης (heb. יוֹחָנָן Yochanan) / Iōannēs] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena Yochanan, složenog od skraćenog Božjeg imena 'Jo-' (Jahve) i glagolskog korijena 'chanan' (biti milostiv, iskazati naklonost).
- Zaharija [Ζαχαρίας (heb. זְכַרְיָה Zekharyah) / Zacharias] (osoba) Znači: Jahve se sjetio Tvorba: Teoforsko hebrejsko ime složeno od glagola 'zakhar' (sjetiti se, spomenuti se) i skraćenog oblika Božjeg imena '-jah' (Jahve). Označava svećenika iz Abijina reda, oca Ivana Krstitelja.
Ovaj stih (Luka 3,2) uspostavlja dramatičan teološki kontrast između ljudske institucije i Božje suverenosti. S jedne strane nalazi se Jeruzalem sa svojim moćnim i etabliranim hramskim vodstvom (Ana i Kajafa), a s druge strane je pusta margina društva. Luka naglašava da živa proročka riječ (rhēma) zaobilazi službene centre političko-religijske moći i dolazi čovjeku u izolaciji.
To označava zoru novog doba u povijesti spasenja. Bog ne obnavlja svoj narod prvenstveno kroz postojeće institucijske strukture, već se vraća motivu pustinje, mjestu prvotnog saveza i vjernosti. Riječ Božja spušta se na Ivana, pozivajući ga da, poput starozavjetnih proroka, upravo iz divljine pripremi put Gospodinu.