Kada dakle ču da boluje, tada doista ostade u mjestu u kojem bijaše dva dana.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Kada dakle ču da boluje, tada doista ostade u mjestu u kojem bijaše dva dana.
Zatim nakon toga govori učenicima: "Idemo opet u Judeju."
Govore Mu učenici: "Rabbi, sad su Te Židovi tražili kamenovati, i opet ideš onamo?"
Odgovori Isus: "Nema li dvanaest sati u danu? Ako tko hoda danju, ne spotiče se, jer gleda svjetlo ovoga svijeta.
Ako pak tko hoda noću, spotiče se, jer svjetla nema u njemu."
Govore Mu učenici: "Rabbi, sad su Te Židovi tražili kamenovati, i opet ideš onamo?"
Učenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šćadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoćeš da ideš onamo?
λέγουσιν αὐτῷ οἱ μαθηταί· ῥαββί, νῦν ἐζήτουν σε λιθάσαι οἱ Ἰουδαῖοι, καὶ πάλιν ὑπάγεις ἐκεῖ;¶
legousin autō hoi mathētai rhabbi nun ezētoun se lithasai hoi Ioudaioi kai palin hupageis ekei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govore njemu [ti] učenici: Rabbi, sada tražahu tebe kamenovati [ti] Židovi, i opet ideš onamo?"
1. Govore njemu [ti] učenici Izvornik: λέγουσιν αὐτῷ οἱ μαθηταί [legousin autō hoi mathētai] Gramatika: Glagol u povijesnom prezentu, aktiv, indikativ, 3. lice množine, s osobnom zamjenicom u dativu jednine i subjektom u nominativu množine s određenim članom. Značenje: Povijesni prezent održava živost dijaloga i naglašava neposrednu, uznemirenu reakciju učenika na Isusov prijedlog.
2. sada tražahu Izvornik: νῦν ἐζήτουν [nun ezētoun] Gramatika: Vremenski prilog 'sada' u spoju s glagolom u imperfektu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Uz prošlo vrijeme prilog 'sada' znači 'upravo sada, maloprije, nedavno', dok imperfekt označava uporne ili započete pokušaje u prošlosti. Značenje: Učenici podsjećaju na neposrednu opasnost opisana u Iv 10,31.39: neprijateljska namjera nije daleka prošlost, nego još uvijek aktualna prijetnja.
3. tebe kamenovati Izvornik: σε λιθάσαι [se lithasai] Gramatika: Osobna zamjenica u akuzativu jednine (2. lice) i glagol u aoristu aktivnom, infinitiv. Infinitiv aorista dopunjuje glagol 'tražahu' i označava samu radnju u njezinoj izvršenosti (usmrtiti kamenovanjem). Značenje: Kamenovanje je bila propisana židovska kazna za bogohuljenje, za što su protivnici optužili Isusa kad je rekao da su On i Otac jedno (Iv 10,30-33).
4. i opet ideš onamo? Izvornik: καὶ πάλιν ὑπάγεις ἐκεῖ [kai palin hupageis ekei] Gramatika: Veznik, prilog za ponavljanje, glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 2. lice jednine, i mjesni prilog. Veznik 'i' na početku pitanja izražava čuđenje i nevjericu, a prezent označava namjeru koja se već počinje ostvarivati. Značenje: Pitanje otkriva ljudski strah i nerazumijevanje učenika: oni vide samo smrtnu opasnost u Judeji, dok Isus vidi poslanje koje mu je povjerio Otac. Imena: - Rabbi [ῥαββί (heb./aram. רַבִּי) / rhabbi (heb./aram. rabbi)] (ostalo) Znači: moj učitelju (dosl. moj veliki) Tvorba: Počasni naslov iz poštovanja koji u grčkom tekstu stoji netranskribiran kao vlastito oslovljavanje; tvoren je od semitskog korijena rav (velik, poglavar, učitelj) i posvojnog sufiksa prvog lica jednine -i (moj). U hrv_tekst preveden je kao 'Učitelju'. Tekst objašnjava: U Iv 1,38 sam evanđelist objašnjava ovaj izraz napomenom: 'što prevedeno znači: Učitelju'.
- Židovi [Ἰουδαῖοι (heb. יְהוּדִים) / Ioudaioi (heb. Jehudim)] (narod) Znači: pripadnici Judina plemena / stanovnici Judeje (od 'slava, hvala') Tvorba: Etnik izveden iz imena pokrajine Judeje i praoca Jude (heb. Jehuda, od korijena jada - slaviti, zahvaljivati). U Ivanovu evanđelju izraz često označava vjerske poglavare u Judeji koji se protive Isusu.
Ovaj stih (Ivan 11:8) dramatično oslikava duboki strah i ljudsko nerazumijevanje Isusovih učenika pred njegovom odlukom da se vrati u po život opasnu Judeju zbog bolesnog Lazara. Reakcija učenika utemeljena je na logici preživljavanja; oni podsjećaju Isusa na neposrednu i nedavnu smrtnu prijetnju te iskreno ne shvaćaju zašto bi netko tko ima zdrav razum dobrovoljno koračao natrag u sigurnu propast.
S druge strane, ovaj nam redak teološki demonstrira Isusovu potpunu suverenu kontrolu nad vlastitom sudbinom i nepokolebljivu poslušnost Očevoj volji. Njegov svjesni, smireni odlazak u neprijateljsko područje pokazuje da njegova misija na zemlji nije diktirana ljudskim strahom od smrti i instinktima, već isključivo božanskom svrhom i ljubavlju. Taj čin direktno anticipira njegov konačni put u Jeruzalem koji će rezultirati mukom, raspećem, ali i konačnom proslavom uskršnjeg jutra.