A kad Isus ču, reče: "Ova bolest nije na smrt, nego za Slavu Božju, da se proslavi Sin Božji po njoj."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A kad Isus ču, reče: "Ova bolest nije na smrt, nego za Slavu Božju, da se proslavi Sin Božji po njoj."
A ljubljaše Isus Martu i sestru njezinu i Lazara.
Kada dakle ču da boluje, tada doista ostade u mjestu u kojem bijaše dva dana.
Zatim nakon toga govori učenicima: "Idemo opet u Judeju."
Govore Mu učenici: "Rabbi, sad su Te Židovi tražili kamenovati, i opet ideš onamo?"
Kada dakle ču da boluje, tada doista ostade u mjestu u kojem bijaše dva dana.
A kad ču da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe.
ὡς οὖν ἤκουσεν ὅτι ἀσθενεῖ, τότε μὲν ἔμεινεν ἐν ᾧ ἦν τόπῳ δύο ἡμέρας.
hōs oun ēkousen hoti asthenei tote men emeinen en hō ēn topō duo hēmeras
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kada dakle ču da boluje, tada doista ostade u kojem bijaše mjestu dva dana."
1. Kada dakle ču Izvornik: ὡς οὖν ἤκουσεν [hōs oun ēkousen] Gramatika: Vremenski prilog, zaključni veznik i glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Aorist označava trenutačnu, zaokruženu radnju primitka vijesti, a veznik 'dakle' izravno povezuje ono što slijedi s Isusovom ljubavlju iz prethodnog stiha. Značenje: Veznik 'dakle' stvara snažan teološki paradoks: upravo zato što je ljubio tu obitelj i znao viši Božji plan (stih 4), Isus ne žuri odmah u Betaniju, nego dopušta da se Božja slava očituje u punini.
2. da boluje Izvornik: ὅτι ἀσθενεῖ [hoti asthenei] Gramatika: Izrični veznik i glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Prezent u neizravnom govoru zadržava izvornu vremensku perspektivu trenutka u kojem je poruka prenesena ('on sada boluje'). Značenje: Glagol doslovno znači 'biti bez snage, biti nemoćan'. Označava ljudsku nemoć pred bolešću i smrću u koju će uskoro zahvatiti Kristova božanska moć.
3. tada doista ostade Izvornik: τότε μὲν ἔμεινεν [tote men emeinen] Gramatika: Prilog vremena, potvrdna čestica i glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Čestica 'men' (doista, doduše) stoji u korelaciji s prilogom 'epeita' (zatim) u idućem stihu, pripremajući prijelaz s mirovanja na djelovanje. Značenje: Aorist 'ostade' sažima cijelo razdoblje čekanja kao svjesnu, suverenu odluku. Isus ne djeluje pod pritiskom ljudske hitnosti, nego u potpunom skladu s Očevim vremenom.
4. u kojem bijaše mjestu Izvornik: ἐν ᾧ ἦν τόπῳ [en hō ēn topō] Gramatika: Prijedlog s odnosnom zamjenicom i imenicom u dativu jednine muškog roda te glagol 'biti' u imperfektu, 3. lice jednine. Imenica 'mjesto' uvučena je u samu odnosnu rečenicu radi čvršćeg povezivanja. Značenje: Odnosi se na područje s onu stranu Jordana gdje je Ivan prvotno krstio (usp. Iv 10,40), kamo se Isus bio povukao pred neprijateljstvom iz Jeruzalema.
5. dva dana Izvornik: δύο ἡμέρας [duo hēmeras] Gramatika: Glavni broj i imenica u akuzativu množine ženskog roda. Akuzativ ovdje izražava protežnost vremena (koliko dugo je radnja trajala). Značenje: Ovo dvodnevno zadržavanje osigurava da Lazar u trenutku Isusova dolaska bude u grobu već četiri dana (usp. Iv 11,17), čime čudo uskrisenja postaje neosporno prema židovskom shvaćanju smrti.
Ovaj stih (Ivan 11:6) predstavlja jedan od najdubljih paradoksa Božjeg djelovanja opisanih u Novom zavjetu. Ljudska očekivanja nalažu da ljubav zahtijeva trenutnu reakciju i oslobođenje od patnje, no Isusovo 'odgađanje' i ostanak na istom mjestu dokazuju suprotno. Njegova reakcija nije znak ravnodušnosti, manjka ljubavi ili nemoći, već odraz savršene i suverene kontrole nad vremenom i okolnostima. Njegov kalendar nije diktiran ljudskim krizama, već Očevom voljom.
Teološki gledano, Isus svjesno dopušta da situacija prijeđe iz stanja ljudske nade u stanje potpunog beznađa (neporeciva smrt i četiri dana u grobu). On time stvara uvjete u kojima će se Božja slava manifestirati na najvišoj mogućoj razini. Ovaj stih nas uči da Božje kašnjenje nije Njegovo odbijanje; ono je često suverena priprema za veće čudo i dublje otkrivenje Njegove moći nad samim životom i smrću.