a Marija bijaše ona koja pomaza Gospodina mirisnim uljem i obrisa noge Njegove vlasima svojim, čiji brat Lazar bolovaše.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
a Marija bijaše ona koja pomaza Gospodina mirisnim uljem i obrisa noge Njegove vlasima svojim, čiji brat Lazar bolovaše.
Poslaše dakle sestre k Njemu poručujući: "Gospodine, evo, onaj kojega voliš boluje."
A kad Isus ču, reče: "Ova bolest nije na smrt, nego za Slavu Božju, da se proslavi Sin Božji po njoj."
A ljubljaše Isus Martu i sestru njezinu i Lazara.
Kada dakle ču da boluje, tada doista ostade u mjestu u kojem bijaše dva dana.
A kad Isus ču, reče: "Ova bolest nije na smrt, nego za Slavu Božju, da se proslavi Sin Božji po njoj."
A kad ču Isus, reče: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje.
Ἀκούσας δὲ ὁ Ἰησοῦς εἶπεν· αὕτη ἡ ἀσθένεια οὐκ ἔστιν πρὸς θάνατον ἀλλ᾽ ὑπὲρ τῆς δόξης τοῦ θεοῦ ἵνα δοξασθῇ ὁ υἱὸς τοῦ θεοῦ δι᾽ αὐτῆς.¶
Akousas de ho Iēsous eipen hautē hē astheneia ouk estin pros thanaton all᾽ huper tēs doxēs tou theou ina doxasthēa ho huios tou theou di᾽ autēs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Čuvši a onaj Isus reče: ova ona bolest ne jest k smrti nego za onu slavu onog Boga da bude-proslavljen onaj Sin onog Boga kroz nju."
1. Čuvši a onaj Isus reče Izvornik: Ἀκούσας δὲ ὁ Ἰησοῦς εἶπεν [Akousas de ho Iēsous eipen] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda ('čuvši') prethodi glavnom glagolu u aoristu ('reče'). Aoristni particip izražava radnju koja neposredno prethodi glavnom glagolu. Značenje: Isus odmah po primitku vijesti proročkim uvidom tumači dublji, božanski smisao događaja prije nego što se išta vidljivo zbilo.
2. ne jest k smrti Izvornik: οὐκ ἔστιν πρὸς θάνατον [ouk estin pros thanaton] Gramatika: Niječna čestica 'ouk', prezent glagola 'biti' i prijedlog 'pros' s akuzativom jednine ('thanaton'). Prijedlog 'pros' s akuzativom ovdje označava krajnji cilj, svrhu ili konačni ishod prema kojemu nešto smjera. Značenje: To ne znači da Lazar fizički neće umrijeti, nego da smrt nije konačna odrednica ni posljednja riječ ove bolesti.
3. nego za onu slavu onog Boga Izvornik: ἀλλ᾽ ὑπὲρ τῆς δόξης τοῦ θεοῦ [all᾽ huper tēs doxēs tou theou] Gramatika: Snažni suprotni veznik 'alla' i prijedlog 'huper' s genitivom jednine ('doxēs'). Prijedlog 'huper' s genitivom označava djelovanje u korist nečega, radi postizanja određenog cilja. Značenje: Ljudska patnja i smrt u Božjem planu bivaju preobražene u sredstvo očitovanja Božje prisutnosti i moći ('doxa').
4. da bude-proslavljen onaj Sin onog Boga kroz nju Izvornik: ἵνα δοξασθῇ ὁ υἱὸς τοῦ θεοῦ δι᾽ αὐτῆς [ina doxasthēa ho huios tou theou di᾽ autēs] Gramatika: Namjerni veznik 'hina' s glagolom u konjunktivu aorista pasivnog, 3. lice jednine ('doxasthē'), te prijedlog 'dia' s genitivom ('kroz nju', tj. bolest). Pasiv je teološki (božanski pasiv — Otac je taj koji proslavlja Sina), a aorist gleda na proslavu kao na odlučujući događaj. Značenje: Dvostruki smisao u Ivanovoj teologiji: uskrsnuće Lazara očitovat će Isusovu božansku moć, ali će istodobno biti izravan povod odluci glavara da Isusa pogube, čime će Sin Božji kroz križ i uskrsnuće ući u svoju konačnu proslavu. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Ješua / יְהוֹשֻׁעַ Jehošua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena 'Jahve' (Jeho-) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti).
Isus ovim riječima duboko preokreće ljudsko shvaćanje bolesti, patnje i smrti. Ono što u ljudskim očima izgleda kao konačan i tragičan kraj (Lazarova smrt), iz božanske je perspektive samo pozornica za očitovanje Božje moći i slave. Smrt u ovom specifičnom kontekstu nije krajnja svrha bolesti, već samo privremeno sredstvo koje će poslužiti veličanju Oca i Sina.
Ovaj stih (Ivan 11,4) naglašava teocentričnu svrhu događaja: patnja i privremena smrt dizajnirani su kako bi doveli do dubljeg vjerničkog prepoznavanja Isusovog identiteta kao Sina Božjega. Kroz nadolazeće čudo Lazarovog uskrsnuća, božanska slava postat će vidljiva, opipljiva i poslužit će kao temelj za vjeru mnogih.