A jedan od njih, Kajfa, koji te godine bijaše veliki svećenik, reče im: "Vi ne znate ništa,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A jedan od njih, Kajfa, koji te godine bijaše veliki svećenik, reče im: "Vi ne znate ništa,
niti prosuđujete da vam je bolje da jedan čovjek umre za puk, a ne da sav narod propadne."
A to ne reče sam od sebe, nego, budući da te godine bijaše veliki svećenik, prorokova da Isus ima umrijeti za narod,
i ne samo za narod nego da i raspršenu djecu Božju sabere u jedno.
Od onoga dakle dana odlučiše da Ga ubiju.
A to ne reče sam od sebe, nego, budući da te godine bijaše veliki svećenik, prorokova da Isus ima umrijeti za narod,
A ovo ne reče sam od sebe, nego, budući poglavar sveštenički one godine, proreče da Isusu valja umrijeti za narod;
τοῦτο δὲ ἀφ᾽ ἑαυτοῦ οὐκ εἶπεν, ἀλλ᾽ ἀρχιερεὺς ὢν τοῦ ἐνιαυτοῦ ἐκείνου ἐπροφήτευσεν ὅτι ἔμελλεν ὁ Ἰησοῦς ἀποθνῄσκειν ὑπὲρ τοῦ ἔθνους,
touto de aph᾽ he'autou ouk eipen all᾽ archiereus ōn tou eniautou ekeinou eprophēteusen hoti emellen ho Iēsous apothnēskein huper tou ethnous
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovo pak od sebe-samoga ne reče, nego veliki-svećenik budući one godine one prorokova da smjeraše Isus umirati za onaj narod,"
1. od sebe-samoga Izvornik: ἀφ᾽ ἑαυτοῦ [aph᾽ he'autou] Gramatika: Prijedlog ἀπό (od, iz) s povratnom zamjenicom 3. lica jednine muškog roda u genitivu podrijetla ili izvora. Uz negaciju οὐκ i aorist εἶπεν (reče) označava da govornik nije samostalni izvor vlastitih riječi. Značenje: U Ivanovu evanđelju izraz 'govoriti sam od sebe' označava čisto ljudski govor bez božanskog autoriteta; ovdje Bog suvereno koristi čak i riječi svojeg protivnika za objavu istine.
2. prorokova Izvornik: ἐπροφήτευσεν [eprophēteusen] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, koji označava povijesnu, dovršenu radnju izricanja proroštva. Uzrok i temelj te radnje izražen je prethodnim participskim sklopom ἀρχιερεὺς ὢν (budući veliki svećenik). Značenje: Prema židovskom vjerovanju, služba velikog svećenika nosila je sa sobom dar proroštva (nekoć preko Urima i Tumima), pa Kajfa nesvjesno, po samoj svojoj službi, izriče Božje proročanstvo.
3. smjeraše ... umirati Izvornik: ἔμελλεν ... ἀποθνῄσκειν [emellen ... apothnēskein] Gramatika: Imperfekt indikativa aktiva glagola μέλλω (3. lice jednine) s infinitivom prezenta aktiva (ἀποθνῄσκειν). Ova perifrastična konstrukcija u prošlosti ne izriče samo blisku budućnost ('trebao je umrijeti'), nego i božansku nužnost i predodređenost. Značenje: Isusova smrt nije tragičan splet političkih okolnosti ni pobjeda Velikog vijeća, nego ostvarenje unaprijed određenog Božjeg spasenjskog plana.
4. za onaj narod Izvornik: ὑπὲρ τοῦ ἔθνους [huper tou ethnous] Gramatika: Prijedlog ὑπέρ (za, u korist, umjesto) s genitivom jednine srednjeg roda i određenim članom. Za razliku od Kajfina govora u 50. stihu gdje stoji ὑπὲρ τοῦ λαοῦ, evanđelist ovdje namjerno koristi imenicu ἔθνος. Značenje: Promjenom riječi iz λαός u ἔθνος za židovski narod, Ivan spušta povijesni Izrael na razinu ostalih naroda te istodobno čuva sveti naziv 'djeca Božja' (u idućem stihu) za novu, univerzalnu zajednicu vjernika. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša ('spasiti, izbaviti').
Ovaj stih (Ivan 11,51) predstavlja vrhunac ironije i božanske providnosti u Ivanovom evanđelju. Kajfa, najviši vjerski poglavar Izraela, izgovara ono što smatra bešćutnom političkom nužnošću kako bi spasio naciju od uništenja. Međutim, Bog koristi njegovu funkciju velikog svećenika kako bi kroz njega izgovorio najdublju teološku istinu: Isus Krist doista mora umrijeti, ali ne kao politički žrtveni jarac, već kao božanski Otkupitelj čija će supstitucijska smrt (hyper) donijeti pravo spasenje.
Evanđelist Ivan ovdje jasno pokazuje da Bog suvereno vlada poviješću i može upotrijebiti čak i neprijatelje i njihove podle namjere za ostvarenje svog plana spasenja. Kajfine riječi poprimaju proročko značenje isključivo zbog njegove službe, čime se Isusova smrt potvrđuje ne kao tragičan slučaj, nego kao jedinstvena, unaprijed određena žrtva po Božjoj volji za dobrobit naroda i čovječanstva.