Ako Ga ostavimo tako, svi će povjerovati u Njega, i doći će Rimljani i uzet će nam i mjesto i narod."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ako Ga ostavimo tako, svi će povjerovati u Njega, i doći će Rimljani i uzet će nam i mjesto i narod."
A jedan od njih, Kajfa, koji te godine bijaše veliki svećenik, reče im: "Vi ne znate ništa,
niti prosuđujete da vam je bolje da jedan čovjek umre za puk, a ne da sav narod propadne."
A to ne reče sam od sebe, nego, budući da te godine bijaše veliki svećenik, prorokova da Isus ima umrijeti za narod,
i ne samo za narod nego da i raspršenu djecu Božju sabere u jedno.
niti prosuđujete da vam je bolje da jedan čovjek umre za puk, a ne da sav narod propadne."
I ne mislite da je nama bolje da jedan čovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne.
οὐδὲ λογίζεσθε ὅτι συμφέρει ὑμῖν ἵνα εἷς ἄνθρωπος ἀποθάνῃ ὑπὲρ τοῦ λαοῦ, καὶ μὴ ὅλον τὸ ἔθνος ἀπόληται.
oude logizesthe hoti sumpherei humin ina heis anthrōpos apothanē huper tou laou kai mē holon to ethnos apolētai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"niti prosuđujete da koristi vama da jedan čovjek umre za onaj puk, i ne sav onaj narod propadne."
1. niti prosuđujete Izvornik: οὐδὲ λογίζεσθε [oude logizesthe] Gramatika: Niječni veznik οὐδέ (niti, pa ni) nastavlja niz negacija iz prethodnog stiha, a glagol je u prezentu indikativa medija (deponentni glagol), 2. lice množine. Označava trajni proces promišljanja, vaganja činjenica i izvođenja zaključka. Značenje: Glagol λογίζομαι upućuje na hladnu, proračunatu prosudbu: Kajfa od vijećnika traži pragmatičnu političku računicu, ne sluteći da izriče načelo Božje ekonomije spasenja.
2. koristi vama Izvornik: συμφέρει ὑμῖν [sumpherei humin] Gramatika: Bezlični glagol u prezentu indikativa aktiva, 3. lice jednine, s dativom koristi (ὑμῖν - vama). Doslovno znači 'donosi zajedno', a u bezličnoj uporabi 'probitačno je, bolje je, u interesu je'. Značenje: Dok Kajfa misli na sebičnu političku korist očuvanja položaja pred Rimljanima, u dubljem teološkom smislu Kristova smrt doista donosi spasenjsku korist čovječanstvu.
3. umre za onaj puk Izvornik: ἀποθάνῃ ὑπὲρ τοῦ λαοῦ [apothanē huper tou laou] Gramatika: Glagol u aoristu konjunktiva aktiva, 3. lice jednine (jednokratna, cjelovita radnja u izričnoj rečenici s ἵνα), praćen prijedlogom ὑπέρ s genitivom. Prijedlog ὑπέρ s genitivom izvorno znači 'u korist, za dobrobit', a u kontekstu umiranja prelazi i u značenje 'umjesto' (zastupništvo). Značenje: Izraz ὑπὲρ τοῦ λαοῦ temeljna je novozavjetna formula zastupničke pomirbene žrtve: jedan preuzima smrt na sebe kako bi zajednica (λαός kao izabrani Božji puk) bila pošteđena i spašena.
4. sav onaj narod Izvornik: ὅλον τὸ ἔθνος [holon to ethnos] Gramatika: Pridjev ὅλος (sav, čitav) u predikativnom položaju ispred određenog člana i imenice srednjeg roda u nominativu jednine. Imenica ἔθνος označava narod kao političku i etničku cjelinu, za razliku od prethodnog λαός koji naglašava vjersku zajednicu. Značenje: Kajfa izmjenjuje pojmove λαός (Božji puk) i ἔθνος (nacija u političkom smislu pred Rimom), čime priprema prijelaz na evanđelistovo tumačenje u idućem stihu.
5. propadne Izvornik: ἀπόληται [apolētai] Gramatika: Glagol u aoristu konjunktiva medija, 3. lice jednine, ovisan o vezniku ἵνα i niječnoj čestici μή. U mediju ovaj glagol ima neprelazno značenje: 'propasti, poginuti, biti izgubljen'. Značenje: Isti se glagol koristi u Ivanu 3,16 za vječnu propast; tako Kajfin strah od rimskog uništenja nacije nehotice odražava vječnu duhovnu propast od koje Isusova smrt izbavlja.
Ovaj stih (Ivan 11:50) predstavlja jedan od najdubljih primjera dramatične ironije u Novom zavjetu. Veliki svećenik Kajfa, vođen čistom političkom pragmatičnošću i strahom od Rimljana, predlaže nepravedno smaknuće Isusa kako bi sačuvao naciju. Njegova nakana je utilitaristička i cinična: žrtvovati jednoga da se spase mnogi. Međutim, evanđelist Ivan prepoznaje u ovim riječima nesvjesno proroštvo (budući da je Kajfa bio veliki svećenik te godine). Ono što Kajfa izgovara kao mračnu političku računicu, Bog koristi kao najavu najuzvišenijeg plana spasenja: Isus doista umire zamjeničkom smrću (ὑπὲρ), ne prvenstveno da spasi političku naciju (što se u konačnici i nije dogodilo, jer su Rimljani razorili Jeruzalem 70. godine), već da duhovno otkupi Božji narod (λαός) i okupi raspršenu djecu Božju u jedno tijelo.