Okupiše dakle veliki svećenici i farizeji Vijeće i govorahu: "Što činimo? Jer Ovaj čovjek čini mnoge znakove.
Okupiše dakle veliki svećenici i farizeji Vijeće i govorahu: "Što činimo? Jer Ovaj čovjek čini mnoge znakove.
Ako Ga ostavimo tako, svi će povjerovati u Njega, i doći će Rimljani i uzet će nam i mjesto i narod."
A jedan od njih, Kajfa, koji te godine bijaše veliki svećenik, reče im: "Vi ne znate ništa,
niti prosuđujete da vam je bolje da jedan čovjek umre za puk, a ne da sav narod propadne."
A to ne reče sam od sebe, nego, budući da te godine bijaše veliki svećenik, prorokova da Isus ima umrijeti za narod,
A jedan od njih, Kajfa, koji te godine bijaše veliki svećenik, reče im: "Vi ne znate ništa,
A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenički, reče im: vi ne znate ništa;
Εἷς δέ τις ἐξ αὐτῶν Καϊάφας, ἀρχιερεὺς ὢν τοῦ ἐνιαυτοῦ ἐκείνου, εἶπεν αὐτοῖς· ὑμεῖς οὐκ οἴδατε οὐδέν,
Heis de tis ex autōn Kaiaphas archiereus ōn tou eniautou ekeinou eipen autois humeis ouk oidate ouden
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jedan pak neki od njih Kajfa, veliki-svećenik budući one godine one, reče njima: vi ne znate ništa,"
1. Jedan pak neki Izvornik: Εἷς δέ τις [Heis de tis] Gramatika: Glavni broj u nominativu jednine uz suprotni veznik δέ (pak, a) i neodređenu zamjenicu τις (neki, stanoviti) u nominativu jednine. Spoj εἷς τις pojačava izdvajanje pojedinca iz skupine. Značenje: Nasuprot općoj zbunjenosti i strahu Velikog vijeća iz prethodnog stiha, evanđelist izdvaja jednog člana koji nastupa autoritativno i prekida neodlučnost.
2. veliki-svećenik budući Izvornik: ἀρχιερεὺς ὢν [archiereus ōn] Gramatika: Imenica u nominativu jednine bez člana u službi predikata, praćena participom prezenta aktivnog glagola 'biti' (ὤν) u nominativu jednine muškog roda. Particip izriče trajno svojstvo ili uzročnu okolnost: 'budući da je bio veliki svećenik'. Značenje: Služba velikog svećenika bila je najviša vjerska i politička dužnost u Izraelu, a njezin nositelj posrednik između Boga i naroda, što daje posebnu težinu onome što će Kajfa izreći.
3. one godine one Izvornik: τοῦ ἐνιαυτοῦ ἐκείνου [tou eniautou ekeinou] Gramatika: Genitiv vremena s određenim članom i pokaznom zamjenicom za udaljenost (ἐκεῖνος - onaj), čime se označava vremenski okvir unutar kojega se radnja zbiva. Ponavljanje ovog izraza u 51. stihu potvrđuje njegovu naglašenost. Značenje: Ne znači da se veliki svećenik birao svake godine, nego evanđelist naglašava sudbonosnost 'one' jedinstvene godine u povijesti spasenja — godine Isusove muke i otkupljenja.
4. vi ne znate ništa Izvornik: ὑμεῖς οὐκ οἴδατε οὐδέν [humeis ouk oidate ouden] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica ὑμεῖς (vi) na prvom mjestu, iako je lice već sadržano u glagolu οἴδατε (perfekt s prezentskim značenjem: 'znate'). Slijedi dvostruka negacija οὐκ ... οὐδέν koja u grčkom ne poništava, nego snažno pojačava nijekanje. Značenje: Kajfa oštro i s političke visine ponižava ostale vijećnike, no u tipičnoj ivanovskoj ironiji onaj koji druge optužuje za potpuno neznanje ni sam ne razumije duboki Božji naum koji izgovara. Imena: - Kajfa [Καϊάφας (aram. קַיָּפָא Qayyapha) / Kaiaphas] (osoba) Znači: Ispitivač ili udubina / stijena (etimologija nije posve sigurna) Tvorba: Grčki oblik aramejskog nadimka Josipa Kajfe, velikog svećenika od 18. do 36. godine; izvodi se ili od aramejskog korijena qayyaph ('ispitivač, promatrač'), ili od qapha ('udubina'), ili je srodno s Kefa ('stijena').
Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 11,49) predstavlja ključnu prekretnicu u odluci židovskog vijeća (Sinedrija) da osudi Isusa na smrt. Kroz Kajfinu drsku i arogantnu izjavu, pisac savršeno isprepliće ljudsku političku spletku i suvereni Božji plan. Kajfa kritizira neodlučnost vijeća smatrajući da pragmatično žrtvovanje jednog čovjeka može spasiti cijeli narod od rimske odmazde.
Međutim, teološka snaga stiha leži u dramatičnoj ironiji. Kajfa, nastupajući s pozicije najvišeg autoriteta 'one godine', izgovara riječi dubokog prijezira ('Vi ne znate ništa'), potpuno nesvjestan da kroz njega, zbog njegove posebne svećeničke službe, u tom povijesnom trenutku progovara sâm Bog. Njegov politički plan ubojstva nesvjesno postaje proročanstvo o Isusovoj supstitucijskoj žrtvi koja će spasiti ne samo židovski narod, već i okupiti raspršenu djecu Božju u jedno.