Iziđe umrli, nogu i ruku svezanih povojima, a lice njegovo bijaše obavijeno ubrusom. Govori im Isus: "Odriješite ga i pustite ga neka ide."
Mnogi dakle od Židova koji dođoše k Mariji i vidješe što učini povjerovaše u Njega.
A neki od njih odoše k farizejima i rekoše im što učini Isus.
Okupiše dakle veliki svećenici i farizeji Vijeće i govorahu: "Što činimo? Jer Ovaj čovjek čini mnoge znakove.
Ako Ga ostavimo tako, svi će povjerovati u Njega, i doći će Rimljani i uzet će nam i mjesto i narod."
A neki od njih odoše k farizejima i rekoše im što učini Isus.
A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta učini Isus.
τινὲς δὲ ἐξ αὐτῶν ἀπῆλθον πρὸς τοὺς Φαρισαίους καὶ εἶπαν αὐτοῖς ἃ ἐποίησεν ὁ Ἰησοῦς.¶
tines de ex autōn apēlthon pros tous Pharisaious kai eipan autois ha epoiēsen ho Iēsous
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Neki pak iz njih odoše k onim farizejima i rekoše im što učini Isus."
1. Neki pak iz njih Izvornik: τινὲς δὲ ἐξ αὐτῶν [tines de ex autōn] Gramatika: Neodređena zamjenica u nominativu množine muškog roda uz suprotni veznik 'de' (pak, a, ali) i prijedložni izraz s genitivom množine. Veznik postavlja oštru suprotnost prema onima iz prethodnog stiha koji su povjerovali. Značenje: Pokazuje tipičnu ivanovsku krizu i podjelu koju Isusovo djelovanje izaziva među ljudima. Ista skupina očevidaca istog čuda dijeli se na one koji prihvaćaju svjetlo i one koji ostaju zatvoreni.
2. odoše k onim farizejima Izvornik: ἀπῆλθον πρὸς τοὺς Φαρισαίους [apēlthon pros tous Pharisaious] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice množine, s prijedlogom smjera 'pros' i akuzativom množine. Složeni glagol s prefiksom 'apo-' (od-) naglašava odlazak s mjesta događaja i udaljavanje od Isusa. Značenje: Fizički odlazak od Isusa k Njegovim protivnicima odražava nutarnje neprihvaćanje. Umjesto da ostanu u zajedništvu s Onim koji daje život, oni odlaze vjerskim autoritetima prijaviti slučaj.
3. i rekoše im Izvornik: καὶ εἶπαν αὐτοῖς [kai eipan autois] Gramatika: Veznik, glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice množine, i osobna zamjenica u dativu množine muškog roda. Aorist označava konkretnu, zaokruženu radnju izvješćivanja. Značenje: Njihovo pripovijedanje nije evangelizacijsko svjedočenje, nego dojava vlastima koja će pokrenuti službeni proces protiv Isusa. Time nesvjesno postaju karika u ostvarenju Božjeg nauma o Isusovoj muci.
4. što učini Isus Izvornik: ἃ ἐποίησεν Ἰησοῦς [ha epoiēsen Iēsous] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda, glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, i subjekt u nominativu jednine bez člana. Izraz je gramatički identičan onome u prethodnom stihu, ali ovdje s izričito navedenim subjektom. Značenje: Činjenica čuda je neporeciva čak i za one koji ne vjeruju; oni moraju izvijestiti o onome što je Isus doista učinio. Problem nevjere nije u nedostatku dokaza, nego u tumačenju i prihvaćanju osobe koja stoji iza djela. Imena: - farizeji [Φαρισαῖοι (aram. פְּרִישַׁיָּא perishaya, heb. פְּרוּשִׁים perushim) / Pharisaioi] (narod) Znači: Odvojeni, odijeljeni Tvorba: Grčki naziv potječe od aramejske i hebrejske riječi izvedene iz glagolskog korijena 'parash' (odvojiti, razlučiti), jer su se odvajali od obredne nečistoće i puka radi strogog vršenja Zakona i predaje.
- Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teofornog elementa 'Jeho-' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 11,46) predstavlja ključan trenutak polarizacije koja nastupa nakon Isusovog najvećeg javnog znamenja, uskrsnuća Lazara. Dok mnoštvo na očigled čuda počinje vjerovati (redak 45), određena grupa ljudi odlučuje taj događaj prijaviti Njegovim protivnicima, farizejima. Njihov čin služi kao katalizator koji će potaknuti Veliko vijeće na sazivanje hitne sjednice i donošenje konačne odluke da se Isusa pogubi. Teološki, ovaj prizor snažno demonstrira da ni najočitija čuda sama po sebi nisu dovoljna za buđenje istinske vjere. U ljudima zatvorenog i neobraćenog srca, neoboriv nadnaravni dokaz – podizanje čovjeka koji je četiri dana bio u grobu – ne dovodi do slavljenja Boga i pokajanja, već do otvrdnuća, straha za vlastite pozicije i aktivnog suprotstavljanja Božjem djelu.