I to rekavši, velikim glasom povika: "Lazare, iziđi van!"
I to rekavši, velikim glasom povika: "Lazare, iziđi van!"
Iziđe umrli, nogu i ruku svezanih povojima, a lice njegovo bijaše obavijeno ubrusom. Govori im Isus: "Odriješite ga i pustite ga neka ide."
Mnogi dakle od Židova koji dođoše k Mariji i vidješe što učini povjerovaše u Njega.
A neki od njih odoše k farizejima i rekoše im što učini Isus.
Okupiše dakle veliki svećenici i farizeji Vijeće i govorahu: "Što činimo? Jer Ovaj čovjek čini mnoge znakove.
Mnogi dakle od Židova koji dođoše k Mariji i vidješe što učini povjerovaše u Njega.
Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta učini Isus, vjerovaše ga.
Πολλοὶ οὖν ἐκ τῶν Ἰουδαίων οἱ ἐλθόντες πρὸς τὴν Μαριὰμ καὶ θεασάμενοι ἃ ἐποίησεν ὁ Ἰησοῦς, ἐπίστευσαν εἰς αὐτόν.
Polloi oun ek tōn Ioudaiōn hoi elthontes pros tēn Mariam kai theasamenoi ha epoiēsen ho Iēsous episteusan eis auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Mnogi dakle iz onih Židova oni došavši k onoj Mariji i promotrivši što učini povjerovaše u njega."
1. Mnogi dakle iz onih Židova Izvornik: Πολλοὶ οὖν ἐκ τῶν Ἰουδαίων [Polloi oun ek tōn Ioudaiōn] Gramatika: Pridjev u nominativu množine muškog roda praćen zaključnim veznikom i partitivnim prijedložnim izrazom s genitivom množine. Veznik 'oun' (dakle) izravno povezuje ovaj ishod s prethodnim čudom Lazareva uskrišenja. Značenje: U Ivanovu evanđelju izraz 'Židovi' često označava vjerske vlasti neprijateljski raspoložene prema Isusu, no ovdje partitivni izraz 'mnogi iz' pokazuje podjelu unutar te skupine. Očevidnost Božjeg djela ruši predrasude i rađa vjeru kod dijela onih koji su došli tugovati.
2. oni došavši Izvornik: οἱ ἐλθόντες [hoi elthontes] Gramatika: Određeni član i aoristni particip aktivni u nominativu množine muškog roda. Član ispred participa pretvara ga u odnosnu strukturu ('oni koji su došli'), pri čemu aorist označava radnju koja je prethodila glavnom glagolu. Značenje: Označava skupinu koja je prvotno došla u Betaniju iz solidarnosti s ožalošćenom obitelji kako bi tješila Mariju. Njihov dolazak iz ljudskog suosjećanja postao je prilika za neočekivani susret s Gospodarom života.
3. promotrivši Izvornik: θεασάμενοι [theasamenoi] Gramatika: Aoristni particip deponentnog (medijskog) glagola u nominativu množine muškog roda, povezan istim početnim članom s prethodnim participom. Označava dovršeno, pažljivo promatranje koje prethodi činu vjere. Značenje: Glagol 'theaomai' ne označava tek letimičan pogled, nego pomno, zadivljeno gledanje i uočavanje dubljeg smisla. Oni nisu samo fizički vidjeli događaj, nego su u njemu prepoznali božanski zahvat.
4. što učini Izvornik: ἃ ἐποίησεν [ha epoiēsen] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda i glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Množina zamjenice ('ono sve što') obuhvaća cjelokupnost Isusova postupanja kod groba, dok aorist zaokružuje to djelo kao izvršenu činjenicu. Značenje: Odnosi se na cjelovit događaj uskrišenja Lazara, od Isusove molitve Ocu do zapovijedi mrtvacu da izađe. U Ivanovu evanđelju Isusova djela nisu puka čudesa, nego očitovanja Očeve slave i mesijanskog identiteta.
5. povjerovaše u njega Izvornik: ἐπίστευσαν εἰς αὐτόν [episteusan eis auton] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice množine, s prijedlogom smjera i osobnom zamjenicom u akuzativu. Aorist ovdje ima ingresivnu nijansu ('stadoše vjerovati', 'povjerovaše'), a konstrukcija s prijedlogom 'eis' (u) karakterističan je ivanovski izričaj. Značenje: Vjerovati 'u' Isusa znači više od prihvaćanja činjenica; to je dinamično kretanje povjerenja i osobno predanje Njemu kao Poslaniku Božjem. Znak Lazareva oživljenja postigao je kod njih svoju pravu svrhu. Imena: - Židovi [Ἰουδαῖοι (heb. יְהוּדִי Yehudi) / Ioudaioi] (narod) Znači: Pripadnik Judina plemena; onaj koji slavi (Boga) Tvorba: Grčki oblik dolazi od hebrejskog imena plemena i kraljevstva Jude (Yehudah), koje je izvedeno iz glagolskog korijena 'jadah' u značenju 'slaviti', 'hvaliti' ili 'zahvaljivati'.
- Marija [Μαριὰμ (heb. מִרְיָם Mirjam, aram. מַרְיָם Marjam) / Mariam] (osoba) Znači: Uzvišena, ljubljena ili gorka Tvorba: Grčka transliteracija semitskog imena Mirjam čija točna etimologija nije posve sigurna; najčešće se povezuje s egipatskim korijenom 'mry' (ljubljena), hebrejskim 'mar' (gorčina) ili korijenom za uzvišenost.
Ovaj stih (Ivan 11:45) predstavlja teološku i narativnu prekretnicu u Ivanovom evanđelju, služeći kao vrhunac Knjige znakova. Očigledno Isusovo čudo uskrsnuća mrtvaca postiglo je svoju primarnu svrhu: objavu Božje slave koja ljude izravno dovodi do spoznaje istine i duboke vjere. Osobe koje su prvotno došle u okruženje smrti i tuge, neočekivano postaju svjedocima pobjede života.
Njihovo duboko, pronicljivo promatranje (theasamenoi) onoga što je Isus učinio rađa dinamičnu, spasonosnu vjeru u Njegovu osobu (episteusan eis auton). Ovaj događaj jasno podcrtava središnju poruku Ivanovog evanđelja – da su Isusova djela zapisana kako bismo vjerovali da je On Krist. Ujedno, ova masovna konverzija Židova postat će neposredan povod za odluku Vijeća da Isusa pogube, čime se direktno otvara put prema Njegovoj vlastitoj muci i slavnom uskrsnuću.