Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči gore i reče: "Oče, zahvaljujem Ti što si Me uslišao.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči gore i reče: "Oče, zahvaljujem Ti što si Me uslišao.
A Ja znah da Me svagda slušaš; nego rekoh zbog mnoštva koje naokolo stoji, da uzvjeruju da si Me Ti poslao."
I to rekavši, velikim glasom povika: "Lazare, iziđi van!"
Iziđe umrli, nogu i ruku svezanih povojima, a lice njegovo bijaše obavijeno ubrusom. Govori im Isus: "Odriješite ga i pustite ga neka ide."
Mnogi dakle od Židova koji dođoše k Mariji i vidješe što učini povjerovaše u Njega.
I to rekavši, velikim glasom povika: "Lazare, iziđi van!"
I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziđi napolje.
καὶ ταῦτα εἰπὼν φωνῇ μεγάλῃ ἐκραύγασεν· Λάζαρε, δεῦρο ἔξω.
kai tauta eipōn phōnēa megalē ekraugasen Lazare deuro exō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ovo rekavši glasom velikim povika: Lazare, amo van!"
1. ovo rekavši Izvornik: ταῦτα εἰπὼν [tauta eipōn] Gramatika: Pokazna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda ('tauta' - ove stvari) i particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda, koji izražava radnju prethodnu glavnom glagolu. Značenje: Particip aorista čvrsto povezuje molitvu Ocu s naredbom mrtvacu: tek nakon što je javno priznao Oca kao izvor života, Isus izgovara zapovjednu riječ.
2. glasom velikim Izvornik: φωνῇ μεγάλῃ [phōnē megalē] Gramatika: Imenica i pridjev u dativu jednine ženskog roda (dativ načina ili sredstva), bez člana. Značenje: Snažan, gromoglasan povik nije potreban da bi ga Bog čuo, nego očituje božansku moć i vlast koja prodire u carstvo smrti i razbija grobnu tišinu.
3. povika Izvornik: ἐκραύγασεν [ekraugasen] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, od 'kraugazō' (vikati iz sveg glasa, kriknuti). Značenje: Ovaj rijedak i snažan glagol u Ivanovu evanđelju poslije će se upotrijebiti za svjetinu koja viče tražeći Isusovo raspeće; ovdje Isusovim povikom život pobjeđuje smrt, što će ga izravno odvesti prema vlastitoj smrti na križu.
4. amo van Izvornik: δεῦρο ἔξω [deuro exō] Gramatika: Prilog i uzvik 'deuro' (ovamo, hodi) u funkciji imperativa, pojačan prilogom smjera 'exō' (van, napolje), bez ijednog glagola. Značenje: Kratka, odsječna zapovijed bez glagola nosi apsolutni autoritet Stvoritelja: kao što je Bog u početku riječju pozvao svijet u postojanje, tako Isus osobno po imenu poziva Lazara iz tame groba na svjetlo. Imena: - Lazar [Λάζαρος (heb. אֶלְעָזָר) / Lazaros] (osoba) Znači: Bog je pomogao Tvorba: Grčki skraćeni oblik hebrejskog imena Eleazar (El'azar), sastavljenog od 'El' (Bog) i glagola 'azar' (pomoći), što se izravno ostvaruje u ovom čudu u kojem mu Bog po Isusu vraća život.
Ovaj stih (Ivan 11:43) predstavlja jedan od najsnažnijih prikaza Isusovog božanskog autoriteta u cijelom Novom zavjetu. Izgovarajući zapovijed 'velikim glasom', Isus ne nastupa samo kao posrednik i čudotvorac, već kao utjelovljena Riječ (Logos) i sâm Stvoritelj kojemu su u potpunosti podređene i sile smrti. Njegov beskompromisni povik razbija hladnu tišinu groba i suvereno poziva u postojanje ono što je bilo prepušteno raspadanju i tami.
Teološki gledano, ovaj je događaj upečatljiva prolepsa (predokus) Isusovog vlastitog uskrsnuća, kao i konačnog eshatološkog uskrsnuća svih mrtvih na kraju vremena. Isusovo obraćanje Lazaru po imenu pokazuje iznimno intiman odnos Boga prema čovjeku te na najjasniji način dokazuje Njegovu izjavu s početka poglavlja: 'Ja sam uskrsnuće i život'. Smrt je ovdje raskrinkana ne kao nepremostiv kraj svega, već kao običan san iz kojeg Glas Sina Božjega u bilo kojem trenutku može probuditi palog čovjeka.