Govori Isus: "Odvalite kamen." Govori Mu sestra preminuloga, Marta: "Gospodine, već zaudara; ta četvrti mu je dan."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Govori Isus: "Odvalite kamen." Govori Mu sestra preminuloga, Marta: "Gospodine, već zaudara; ta četvrti mu je dan."
Govori joj Isus: "Ne rekoh li ti da ćeš, ako uzvjeruješ, vidjeti Slavu Božju?"
Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči gore i reče: "Oče, zahvaljujem Ti što si Me uslišao.
A Ja znah da Me svagda slušaš; nego rekoh zbog mnoštva koje naokolo stoji, da uzvjeruju da si Me Ti poslao."
I to rekavši, velikim glasom povika: "Lazare, iziđi van!"
Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči gore i reče: "Oče, zahvaljujem Ti što si Me uslišao.
Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oči gore, i reče: oče! hvala ti što si me uslišio.
ἦραν οὖν τὸν λίθον οὗ ἦν ὁ τεθνηκὼς κειμένος. ὁ δὲ Ἰησοῦς ἦρεν τοὺς ὀφθαλμοὺς ἄνω καὶ εἶπεν· πάτερ, εὐχαριστῶ σοι ὅτι ἤκουσάς μου.
ēran oun ton lithon hou ēn ho tethnēkōs keimenos ho de Iēsous ēren tous ophthalmous anō kai eipen pater eucharistō soi hoti ēkousas mou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Podigoše dakle taj kamen. A taj Isus podiže te oči gore i reče: Oče, zahvaljujem tebi jer usliša mene."
1. Podigoše dakle Izvornik: ἦραν οὖν [ēran oun] Gramatika: Glagol je u aoristu, indikativu aktivnom, 3. lice množine, što označava jednokratnu i dovršenu radnju u prošlosti. Čestica 'oun' (dakle, stoga) povezuje radnju s prethodnom Isusovom zapovijedi i označava logičnu posljedicu. Značenje: Ljudska poslušnost prethodi Božjem čudu; prisutni čine ono što je u njihovoj naravnoj moći (uklanjaju fizičku prepreku) na Isusovu riječ, čime se otvara prostor za djelovanje Božje slave.
2. podiže te oči gore Izvornik: ἦρεν τοὺς ὀφθαλμοὺς ἄνω [ēren tous ophthalmous anō] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, od istog korijena kao i glagol na početku stiha ('airō' - podići, ukloniti), uz prilog smjera 'anō' (gore, uvis). Značenje: Ponavljanje istog glagola stvara snažnu sliku: dok ljudi podižu teški grobni kamen sa zemlje, Isus podiže pogled prema nebu. To je tipičan molitveni stav koji očituje njegovu neprekinutu povezanost s Ocem.
3. Oče Izvornik: πάτερ [pater] Gramatika: Imenica muškog roda u vokativu jednine, bez člana i bez posvojne zamjenice, što izražava izravno i prisno obraćanje. Značenje: Obraćanje Bogu jednostavno s 'Oče' odražava aramejsko 'Abba' i otkriva jedinstvenu, sinovsku bliskost kakvu nijedan židovski molitelj prije Isusa nije rabio u takvoj neposrednosti.
4. zahvaljujem tebi Izvornik: εὐχαριστῶ σοι [eucharistō soi] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktivnog, 1. lice jednine, praćen osobnom zamjenicom u dativu jednine. Značenje: Glagol 'eucharisteō' (od kojeg dolazi pojam euharistije) znači iskazati zahvalnost za primljenu milost. Isus zahvaljuje prije nego što se Lazar fizički pojavio iz groba, pokazujući apsolutnu sigurnost da je Očeva volja već izvršena.
5. jer usliša mene Izvornik: ὅτι ἤκουσάς μου [hoti ēkousas mou] Gramatika: Uzročni veznik 'hoti' (jer, što) uvodi glagol u aoristu indikativa aktivnog, 2. lice jednine, s objektom u genitivu jednine. Značenje: Aorist 'usliša' (doslovno 'čuo si') pokazuje da se čudo uskrišenja u duhovnoj stvarnosti već dogodilo u intimnom zajedništvu Oca i Sina, čak i prije nego što je postalo vidljivo ljudskim očima. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od teofornog elementa 'Jeho-' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (11:41) prikazuje prijelomni trenutak tik prije Lazarovog uskrsnuća. Njegova snaga leži u snažnom kontrastu između ljudske i božanske sfere: s jedne strane ljudi su suočeni sa stvarnošću smrti i moraju učiniti svoj ograničeni dio (micanje kamena s groba), a s druge strane Isus usmjerava pogled prema nebu i vječnom životu, demonstrirajući svoju moć nad smrću kroz potpuno i savršeno oslanjanje na Oca.
Isusova molitva zahvalnosti, izrečena prije samog čuda, otkriva jedinstvenu narav Njegovog odnosa s Bogom i poučava savršenoj vjeri koja zahvaljuje na uslišanju i prije nego što su rezultati vidljivi. Ovaj čin primarno služi kao javno svjedočanstvo prisutnima kako bi spoznali da Isusovo poslanje i čudotvorna snaga dolaze izravno od Boga Oca.