A neki od njih rekoše: "Zar ne mogaše Ovaj, koji otvori oči slijepcu, učiniti da i ovaj ne umre?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A neki od njih rekoše: "Zar ne mogaše Ovaj, koji otvori oči slijepcu, učiniti da i ovaj ne umre?"
Isus dakle, ponovno potresen u Sebi, dolazi na grob; a bijaše to špilja, i kamen ležaše na njoj.
Govori Isus: "Odvalite kamen." Govori Mu sestra preminuloga, Marta: "Gospodine, već zaudara; ta četvrti mu je dan."
Govori joj Isus: "Ne rekoh li ti da ćeš, ako uzvjeruješ, vidjeti Slavu Božju?"
Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči gore i reče: "Oče, zahvaljujem Ti što si Me uslišao.
Govori Isus: "Odvalite kamen." Govori Mu sestra preminuloga, Marta: "Gospodine, već zaudara; ta četvrti mu je dan."
Isus reče: uzmite kamen. Reče mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! već smrdi; jer su četiri dana kako je umro.
λέγει ὁ Ἰησοῦς· ἄρατε τὸν λίθον. λέγει αὐτῷ ἡ ἀδελφὴ τοῦ τετελευτηκότος Μάρθα· κύριε, ἤδη ὄζει· τεταρταῖος γάρ ἐστιν.
legei ho Iēsous arate ton lithon legei autō hē adelphē tou teteleutēkotos Martha kurie ēdē ozei tetartaios gar estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govori onaj Isus: Podignite taj kamen. Govori njemu ta sestra onoga preminuloga Marta: Gospodine, već zaudara; četverodnevan jer jest."
1. Podignite taj kamen Izvornik: ἄρατε τὸν λίθον [arate ton lithon] Gramatika: Glagol u imperativu aorista aktiva, 2. lice množine. Imperativ aorista zapovijeda trenutačno, odlučno i cjelovito izvršenje radnje. Značenje: Isus uključuje prisutne ljude u pripremu čuda: ljudi trebaju učiniti ono što je u ljudskoj moći (ukloniti kamen), dok će Bog učiniti ono što je ljudima nemoguće (vratiti život).
2. onoga preminuloga Izvornik: τοῦ τετελευτηκότος [tou teteleutēkotos] Gramatika: Poimeničeni particip perfekta aktiva u genitivu jednine muškog roda. Perfekt označava radnju koja se dogodila u prošlosti, ali čije stanje i posljedice traju u sadašnjosti. Značenje: Izbor perfekta snažno naglašava da je Lazarov život završio i da se on sada nalazi u trajnom, nepovratnom stanju smrti. Evanđelist time podcrtava stvarnost smrti prije samog čuda.
3. već zaudara Izvornik: ἤδη ὄζει [ēdē ozei] Gramatika: Prilog vremena uz glagol u prezentu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Prezent ovdje izražava sigurnu činjenicu koju Marta zaključuje na temelju proteklog vremena. Značenje: Marta iznosi surovu fizičku stvarnost raspadanja tijela. Time njezina ranija ispovijest vjere dolazi na kušnju pred konkretnim iskustvom smrti.
4. četverodnevan jer jest Izvornik: τεταρταῖος γάρ ἐστιν [tetartaios gar estin] Gramatika: Redni pridjev u nominativu jednine muškog roda uz uzročnu česticu i glagol biti u prezentu. Grčki koristi osobni pridjev ('on je četverodnevac') ondje gdje hrvatski koristi priložni izraz vremena. Značenje: Prema tadašnjem židovskom vjerovanju, duša je tri dana lebdjela oko tijela u nadi da će se vratiti, a četvrtog dana, kada bi započelo vidljivo raspadanje, napuštala bi ga zauvijek. Ovaj podatak dokazuje da Lazar nije bio u prividnoj smrti, nego potpuno mrtav. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti).
- Marta [Μάρθα (aram. מָרְתָא) / Martha] (osoba) Znači: gospodarica, gospođa Tvorba: Grčka transliteracija aramejske imenice marta, što je ženski oblik riječi mar (gospodar, gospodin).
Ovaj biblijski stih (Ivan 11:39) dramatično prikazuje sraz božanskog autoriteta i neumoljive ljudske stvarnosti smrti. S jedne strane nalazi se Isusova jasna zapovijed da se ukloni kamen, čime on poziva na vjeru i činjenje ljudskog dijela posla usprkos nepremostivim okolnostima. S druge strane, Martinin prigovor naglašava fizičko raspadanje i potpunu konačnost smrti, što je podcrtano činjenicom da je pokojnik već četvrti dan u grobu – trenutak koji je u židovskoj tradiciji označavao kraj svake nade za povratak života.
Naglašavanjem ovih suprotnosti, evanđelist Ivan gradi scenu u kojoj će se Isusovo čudo pokazati u svojoj punoj slavi. Isus se ovdje ne suočava samo s kliničkom smrću, već s nepovratnim tjelesnim truljenjem. Tražeći da se ukloni kamen, Isus zahtijeva iskorak vjere koji otvara put njegovom očitovanju kao 'Uskrsnuća i Života', onoga koji ima božansku vlast i nad samim raspadanjem materije.