Početna ›

Ivan 11,38 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Govorahu dakle Židovi: "Gle, kako ga ljubljaše!"

A neki od njih rekoše: "Zar ne mogaše Ovaj, koji otvori oči slijepcu, učiniti da i ovaj ne umre?"

Isus dakle, ponovno potresen u Sebi, dolazi na grob; a bijaše to špilja, i kamen ležaše na njoj.

Govori Isus: "Odvalite kamen." Govori Mu sestra preminuloga, Marta: "Gospodine, već zaudara; ta četvrti mu je dan."

Govori joj Isus: "Ne rekoh li ti da ćeš, ako uzvjeruješ, vidjeti Slavu Božju?"

Biblija

Isus dakle, ponovno potresen u Sebi, dolazi na grob; a bijaše to špilja, i kamen ležaše na njoj.

Daničić-Karadžić

A Isus opet se zgrozi u sebi, i dođe na grob; a bijaše pećina, i kamen ležaše na njoj.

Original

Ἰησοῦς οὖν πάλιν ἐμβριμώμενος ἐν ἑαυτῷ ἔρχεται εἰς τὸ μνημεῖον· ἦν δὲ σπήλαιον, καὶ λίθος ἐπέκειτο ἐπ᾽ αὐτῷ.

Izgovor

Iēsous oun palin embrimōmenos en he'autō erchetai eis to mnēmeion ēn de spēlaion kai lithos epekeito ep᾽ autō

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Isus dakle ponovno potresajući-se u sebi dolazi u taj grob; bijaše pak špilja, i kamen ležaše na njemu."

Analiza

1. potresajući-se u sebi Izvornik: ἐμβριμώμενος ἐν ἑαυτῷ [embrimōmenos en he'autō] Gramatika: Particip prezenta medija ili pasiva u nominativu jednine muškog roda, praćen prijedložnim izrazom s povratnom zamjenicom u dativu. Prezent označava radnju koja traje istodobno s Njegovim dolaskom na grob. Značenje: Glagol izvorno označava snažno dahtanje ili frktanje (npr. konja u boju), a kod ljudi duboku unutarnju uzbuđenost, gnjev i potresenost. Isusova sveta srdžba i bol usmjerene su protiv vlasti smrti i nevjere prisutnih.

2. dolazi u taj grob Izvornik: ἔρχεται εἰς τὸ μνημεῖον [erchetai eis to mnēmeion] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa, 3. lice jednine, u službi povijesnog prezenta radi živosti pripovijedanja. Prijedlog s akuzativom ovdje označava kretanje do samog groba. Značenje: Imenica za grob izvedena je iz korijena koji znači 'sjećati se' (spomen-grob). Isus svjesno i odlučno stupa na mjesto koje simbolizira konačni poraz čovjeka kako bi se izravno suočio sa smrću.

3. bijaše pak špilja Izvornik: ἦν δὲ σπήλαιον [ēn de spēlaion] Gramatika: Glagol biti u imperfektu, 3. lice jednine, uz imenicu srednjeg roda u nominativu bez člana. Imperfekt opisuje trajno stanje i izgled mjesta u tom trenutku. Značenje: Tipičan židovski način ukopa imućnijih obitelji u Judeji: prirodna ili u stijeni isklesana pećina s udubinama za tijela.

4. i kamen ležaše na njemu Izvornik: καὶ λίθος ἐπέκειτο ἐπ᾽ αὐτῷ [kai lithos epekeito ep᾽ autō] Gramatika: Glagol u imperfektu indikativa medija/pasiva, 3. lice jednine, složenica s prijedlogom 'na', koji se radi pojačanja ponavlja ispred zamjenice u dativu. Imperfekt naglašava trajno stanje zatvorenosti. Značenje: Teški kamen na ulazu u grobnicu sprječavao je ulazak životinja i širenje zadaha, ali na simboličkoj razini predstavlja nepremostivu granicu između svijeta živih i svijeta mrtvih. Taj detalj ujedno najavljuje i kamen na samom Isusovu grobu. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti).

Zaključak

Ovaj stih (Ivan 11,38) iznimno je važan jer nam pruža dubok uvid u Isusovu ljudsku prirodu i Njegov stav prema smrti. Njegova snažna emocionalna reakcija (izražena riječju 'embrimōmenos') nije samo pasivno žaljenje zbog gubitka prijatelja, već intenzivan, sveti gnjev usmjeren prema samoj smrti, raspadanju i neprijatelju koji terorizira ljudski rod. Isusov duh se duboko uznemirio suočen s tragičnim posljedicama ljudskog pada i grijeha u svijetu.

S druge strane, detaljan fizički opis groba kao špilje zatvorene teškim kamenom ističe potpunu konačnost, hladnoću i nepremostivost smrti iz ograničene ljudske perspektive. Kamen stoji kao pečat smrti, no služi i kao pozornica: Isusovo približavanje u stanju božanske zgroženosti prethodi vrhuncu drame u kojoj će On taj fizički i duhovni kamen ukloniti, proglasiti pobjedu Života i dati čovječanstvu jasan predukus svog vlastitog, ali i općeg uskrsnuća.