i reče: "Gdje ste ga položili?" Govore Mu: "Gospodine, dođi i vidi."
i reče: "Gdje ste ga položili?" Govore Mu: "Gospodine, dođi i vidi."
Zaplaka Isus.
Govorahu dakle Židovi: "Gle, kako ga ljubljaše!"
A neki od njih rekoše: "Zar ne mogaše Ovaj, koji otvori oči slijepcu, učiniti da i ovaj ne umre?"
Isus dakle, ponovno potresen u Sebi, dolazi na grob; a bijaše to špilja, i kamen ležaše na njoj.
Govorahu dakle Židovi: "Gle, kako ga ljubljaše!"
Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše,
ἔλεγον οὖν οἱ Ἰουδαῖοι· ἴδε πῶς ἐφίλει αὐτόν.
elegon oun hoi Ioudaioi ide pōs ephilei auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govorahu dakle ti Židovi: Gle kako ljubljaše njega."
1. Govorahu Izvornik: ἔλεγον [elegon] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom indikativa, 3. lice množine, koji označava trajnu ili opetovanu radnju u prošlosti. Značenje: Imperfekt dočarava žamor među prisutnima koji jedan drugomu komentiraju Isusove suze dok hodaju prema grobu.
2. dakle Izvornik: οὖν [oun] Gramatika: Veznik koji uvodi izravnu posljedicu prethodne radnje. Značenje: Pokazuje da je komentar Židova izravno potaknut vidljivim suzama na Isusovu licu iz prethodnog stiha.
3. Gle Izvornik: ἴδε [ide] Gramatika: Uzvik (izvorno imperativ aorista glagola vidjeti) kojim se skreće pozornost na nešto neposredno vidljivo. Značenje: Poziva na promatranje Isusovih suza kao vanjskog i nepobitnog znaka Njegove unutarnje naklonosti prema Lazaru.
4. ljubljaše Izvornik: ἐφίλει [ephilei] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom indikativa, 3. lice jednine, koji izražava trajni osjećaj i odnos u prošlosti, dok je Lazar bio živ. Značenje: Upotrijebljen je glagol koji označava toplu prijateljsku privrženost i osobnu naklonost; Židovi ispravno prepoznaju dubinu Isusova prijateljstva, ali upotrebom prošlog vremena pokazuju da smatraju kako je smrt stavila konačnu točku na taj odnos. Imena: - Židovi [Ἰουδαῖοι (heb. יְהוּדִי) / Ioudaioi (Yehudi)] (narod) Znači: hvaljen, slavljen (pripadnik Judina plemena) Tvorba: Naziv naroda izveden iz imena patrijarha Jude (heb. Jehuda) i pokrajine Judeje, a korijen dolazi od hebrejskog glagola jada što znači slaviti ili zahvaljivati.
Ovaj stih izuzetno je važan jer nam otkriva dubinu Isusove ljudskosti, empatije i sposobnosti za iskreno, toplo prijateljstvo. Reakcija okupljenog mnoštva na Isusove suze nedvojbeno svjedoči o vidljivosti i snazi Njegove ljubavi prema preminulom Lazaru. Korištenje riječi 'phileo' umjesto uobičajenije 'agapao' u Novom zavjetu posebno ističe Isusovu ljudsku, bratsku i osobnu naklonost, dokazujući da Njegova božanska narav nipošto ne isključuje autentične ljudske osjećaje i odnose.
Teološki gledano, ova dirljiva scena služi kao snažan temelj za ono što neposredno slijedi. Isusova moć kojom će ubrzo pobijediti smrt i uskrisiti Lazara nije hladna, distancirana božanska intervencija, već nevjerojatan čin koji neraskidivo proizlazi iz Njegove osobne ljubavi i suosjećanja. Slika Krista koji plače i voli ljudskom toplinom pruža trajnu utjehu i dokaz da Bog duboko suosjeća s ljudskom patnjom.