Isus dakle, kad vidje nju kako plače i Židove koji dođoše s njom kako plaču, potrese se u duhu i uznemiri Sebe,
Isus dakle, kad vidje nju kako plače i Židove koji dođoše s njom kako plaču, potrese se u duhu i uznemiri Sebe,
i reče: "Gdje ste ga položili?" Govore Mu: "Gospodine, dođi i vidi."
Zaplaka Isus.
Govorahu dakle Židovi: "Gle, kako ga ljubljaše!"
A neki od njih rekoše: "Zar ne mogaše Ovaj, koji otvori oči slijepcu, učiniti da i ovaj ne umre?"
Zaplaka Isus.
Udariše suze Isusu.
ἐδάκρυσεν ὁ Ἰησοῦς.
edakrusen ho Iēsous
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zasuzi taj Isus."
1. Zasuzi Izvornik: ἐδάκρυσεν [edakrusen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice jednine; ingresivni aorist koji označava početak radnje (briznuo je u suze, potekle su mu suze). Značenje: Za razliku od glagola iz 33. stiha koji označava glasno naricanje Marije i Židova, ovaj se glagol u cijelom Novom zavjetu pojavljuje samo ovdje i označava tiho prolijevanje suza, svjedočeći o istinskoj ljudskosti utjelovljene Riječi i Njegovoj dubokoj sućuti.
2. taj Isus Izvornik: ὁ Ἰησοῦς [ho Iēsous] Gramatika: Vlastito ime u nominativu jednine muškog roda s određenim članom koji u grčkom jeziku uz poznata osobna imena ističe subjekt i daje rečenici svečani ton. Značenje: Smještaj subjekta na sam kraj najkraćeg stiha u Bibliji stvara snažan teološki naglasak: Onaj koji tiho plače pred grobom jest sam utjelovljeni Sin Božji i Spasitelj. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ) / Iēsous (Yeshua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog/aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), tvorenog od Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena jaša (spasiti).
Ovaj stih (Ivan 11,35), poznat kao najkraći u mnogim prijevodima Biblije, predstavlja jedan od najsnažnijih prikaza otajstva Utjelovljenja u cijelom Svetom pismu. U samo dvije, odnosno tri riječi ovisno o grčkom članu, rasvjetljava se dubina Božjega karaktera: Isus je potpuno svjestan svoje božanske moći i onoga što će se tek dogoditi (Lazarevo uskrsnuće), ali svejedno dopušta samom sebi u potpunosti osjetiti težinu i bol ljudske smrti, gubitka i tuge.
Njegove suze pokazuju da Bog kršćanstva nije apatični i nedodirljivi 'nepokrenuti pokretač', već osobni Spasitelj (Yeshua) koji je duboko blizak slomljenima u srcu. Konačna poruka ovog kratkog stiha je izrazito utješna i u samoj srži evanđeoska: Krist ne donosi samo puko mehaničko spasenje od smrti, već se prije same pobjede nad smrću dobrovoljno spušta u našu bol i plače zajedno s nama.