Govori joj Isus: "Ne rekoh li ti da ćeš, ako uzvjeruješ, vidjeti Slavu Božju?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Govori joj Isus: "Ne rekoh li ti da ćeš, ako uzvjeruješ, vidjeti Slavu Božju?"
Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči gore i reče: "Oče, zahvaljujem Ti što si Me uslišao.
A Ja znah da Me svagda slušaš; nego rekoh zbog mnoštva koje naokolo stoji, da uzvjeruju da si Me Ti poslao."
I to rekavši, velikim glasom povika: "Lazare, iziđi van!"
Iziđe umrli, nogu i ruku svezanih povojima, a lice njegovo bijaše obavijeno ubrusom. Govori im Isus: "Odriješite ga i pustite ga neka ide."
A Ja znah da Me svagda slušaš; nego rekoh zbog mnoštva koje naokolo stoji, da uzvjeruju da si Me Ti poslao."
A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.
ἐγὼ δὲ ᾔδειν ὅτι πάντοτέ μου ἀκούεις· ἀλλὰ διὰ τὸν ὄχλον τὸν περιεστῶτα εἶπον, ἵνα πιστεύσωσιν ὅτι σύ με ἀπέστειλας.
egō de ēdein hoti pantote mou akoueis alla dia ton ochlon ton periestōta eipon ina pisteusōsin hoti su me apesteilas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ja pak znah da svagda mene slušaš; nego zbog tog mnoštva tog okolo-stojećeg rekoh, da povjeruju da ti mene posla."
1. Ja pak znah Izvornik: ἐγὼ δὲ ᾔδειν [egō de ēdein] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu jednine ('egō' - ja), čestica blagog kontrasta 'de' (pak, a) i glagol 'oida' u pluskvamperfektu koji ima značenje imperfekta (trajno stanje znanja u prošlosti). Značenje: Izričita zamjenica 'ja' naglašava Isusovu samosvijest. Njegovo znanje nije stečeno iskustvom ili zaključivanjem, nego je trajni, unutarnji uvid u Očevu narav i volju.
2. svagda mene slušaš Izvornik: πάντοτέ μου ἀκούεις [pantote mou akoueis] Gramatika: Prilog vremena 'pantote' (uvijek, u svako doba) uz glagol u prezentu indikativa aktivnog, 2. lice jednine, koji ovdje izražava bezvremensku, trajnu radnju. Značenje: Prezent 'slušaš' u kombinaciji sa 'svagda' otkriva neprekinuto jedinstvo između Oca i Sina: Isus ne mora izmoliti pojedinačna čuda kao netko tko je izvan Božjeg plana, jer su njegova i Očeva volja u trajnom skladu.
3. zbog tog mnoštva tog okolo-stojećeg Izvornik: διὰ τὸν ὄχλον τὸν περιεστῶτα [dia ton ochlon ton periestōta] Gramatika: Prijedlog 'dia' s akuzativom označava uzrok ili svrhu ('zbog, radi'), dok je particip perfekta aktivnog 'periestōta' (koji su stali i sada stoje uokolo) u atributivnom položaju s ponovljenim članom. Značenje: Isus otvoreno kaže da je njegova glasna molitva pedagoški čin: on ne moli naglas zato što bi Ocu trebale riječi, nego zato da prisutni svjedoci čuju i povežu čudo koje slijedi s Ocem nebeskim.
4. da povjeruju Izvornik: ἵνα πιστεύσωσιν [ina pisteusōsin] Gramatika: Namjerni veznik 'hina' (da, kako bi) s glagolom u aoristu konjunktiva aktivnog, 3. lice množine, pri čemu aorist često označava ulazak u stanje (ingresivni aorist: da dođu do vjere, da počnu vjerovati). Značenje: Krajnji cilj Lazarova uskrišenja nije samo vraćanje mrtvaca u zemaljski život, nego buđenje vjere u promatračima kako bi prepoznali tko je Isus.
5. da ti mene posla Izvornik: ὅτι σύ με ἀπέστειλας [hoti su me apesteilas] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica 2. lica jednine u nominativu ('sy' - ti sam) uz glagol 'apostellō' u aoristu indikativa aktivnog, 2. lice jednine. Značenje: Glagol 'apostellō' označava službeno poslanje s punom punomoći pošiljatelja. Vjerovati u Isusa u Ivanovu evanđelju znači prepoznati da u njemu i kroz njega djeluje sam Bog Otac koji ga je poslao.
Ovaj stih (Ivan 11:42) pruža duboki uvid u intimni odnos između Isusa i Boga Oca te ističe kristološku svrhu Njegovih čuda. Isusova molitva prije uskrisenja Lazara nije molba kojom bi od Oca tek tražio dopuštenje ili moć da nešto učini, već javna zahvala koja objavljuje Njegovo neprekidno jedinstvo s Ocem. Njegovo savršeno predznanje i Očevo stalno uslišavanje naglašavaju potpunu usklađenost njihovih volja u zajedničkom djelovanju.
S druge strane, stih snažno naglašava pedagošku i teološku usmjerenost čuda u Ivanovom evanđelju. Isus moli naglas isključivo radi mnoštva, s jednim jasnim ciljem – da u njima probudi vjeru u svoje božansko poslanje. Veličanstveno čudo uskrisenja Lazara tako postaje 'znak' koji ne ukazuje na sebe niti na samu moć oživljavanja, već ukazuje na Isusa kao utjelovljenog Sina kojega je Otac poslao u svijet da donese vječni život.