Početna ›

Ivan 11,27 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Reče joj Isus: "Ja sam Uskrsnuće i Život; tko vjeruje u Mene, ako i umre, živjet će,

i svaki koji živi i vjeruje u Mene neće umrijeti dovijeka. Vjeruješ li ovo?"

Govori Mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si Ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet."

I rekavši to, otiđe i pozva sestru svoju Mariju potajno rekavši: "Učitelj je ovdje i zove te."

Ona, čim začu, ustade brzo i pođe k Njemu.

Biblija

Govori Mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si Ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet."

Daničić-Karadžić

Reče mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da dođe na svijet.

Original

λέγει αὐτῷ· ναὶ κύριε· ἐγὼ πεπίστευκα ὅτι σὺ εἶ ὁ χριστὸς ὁ υἱὸς τοῦ θεοῦ ὁ εἰς τὸν κόσμον ἐρχόμενος.¶

Izgovor

legei autō nai kurie egō pepisteuka hoti su ei ho christos ho huios tou theou ho eis ton kosmon erchomenos

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Govori njemu: Da, Gospodine; ja sam-povjerovala da ti jesi taj Krist, taj Sin onoga Boga, onaj u taj svijet dolazeći."

Analiza

1. Da, Gospodine Izvornik: ναὶ κύριε [nai kurie] Gramatika: Potvrdna čestica 'nai' uz imenicu u vokativu jednine. Naslov 'kyrios' u grčkom prijevodu Staroga zavjeta prevodi Božje ime Jahve. Značenje: Izraz bezuvjetnog pristanka i poštovanja kojim Marta priznaje Isusov božanski autoritet prije nego što izrekne samu vjeroispovijest.

2. ja sam-povjerovala Izvornik: ἐγὼ πεπίστευκα [egō pepisteuka] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica 'egō' u nominativu i glagol u perfektu indikativa aktivnog, 1. lice jednine. Grčki perfekt označava radnju koja se dogodila u prošlosti, ali čije posljedice i stanje trajno ostaju u sadašnjosti. Značenje: Marta ističe da njezina vjera nije tek trenutni bljesak, nego čvrsto, već usvojeno uvjerenje u kojem ona trajno stoji.

3. taj Krist, taj Sin onoga Boga Izvornik: ὁ χριστὸς ὁ υἱὸς τοῦ θεοῦ [ho christos ho huios tou theou] Gramatika: Dvije imenice u nominativu jednine s određenim članovima u službi predikatnog nominativa, pri čemu drugu prati genitiv pripadnosti 'tou theou' (Boga). Značenje: Vrhunska kristološka ispovijest koja spaja židovsko mesijansko iščekivanje ('Pomazanik') s dubokim ontološkim identitetom Isusa kao jedinstvenog Sina Božjega. To je točno ona vjera radi koje je cijelo Ivanovo evanđelje i napisano.

4. onaj u taj svijet dolazeći Izvornik: ὁ εἰς τὸν κόσμον ἐρχόμενος [ho eis ton kosmon erchomenos] Gramatika: Supstantivirani particip prezenta srednjeg/pasivnog (deponentni glagol) u nominativu jednine muškog roda s umetnutim prijedložnim izrazom 'eis ton kosmon' između člana i participa. Takav redoslijed u grčkom stvara čvrstu sintaktičku cjelinu. Značenje: Stari mesijanski naslov za Onoga čiji su dolazak proroci navijestili, a koji u Ivanovu evanđelju posebno označava preegzistentnog Sina koji od Oca ulazi u ljudsku povijest. Imena: - Krist [Χριστός (heb. מָשִׁיחַ Mashiach) / Christos] (osoba) Znači: Pomazanik Tvorba: Grčki glagolski pridjev od glagola 'chriō' (pomazati uljem), koji je izravan prijevod hebrejskog naslova Mašiah (Mesija). U Izraelu su se uljem pomazivali kraljevi, svećenici i proroci pri preuzimanju službe.

Zaključak

Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (11,27) predstavlja jednu od najsnažnijih kristoloških ispovijedi u cijelom Novom zavjetu. Kroz Martine riječi, izgovorene u trenutku najdublje tuge za preminulim bratom Lazarom, sažeta je sama okosnica kršćanske vjere. Njezina izjava nadilazi puku religijsku nadu u buduće uskrsnuće na posljednji dan te prepoznaje Isusa kao samog izvora života, obećanog Mesiju i pravog božanskog Sina. Značaj ovog retka leži i u gramatičkom perfektu glagola 'vjerovati' – Martina vjera nije kolebljiva niti je vezana isključivo za nadolazeće čudo uskrsnuća njezina brata, već predstavlja njeno trajno, nepromjenjivo stanje srca i uma. U trenucima najveće krize suočavanja sa smrću, ona ne izražava očaj, već demonstrira čvrstu, utemeljenu teološku spoznaju o Isusovom identitetu koji donosi spasenje cjelokupnom svijetu.