Početna ›

Ivan 1,9 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

On dođe za svjedočanstvo, da posvjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju po njemu.

Ne bijaše on svjetlost, nego dođe da posvjedoči o svjetlosti.

Bijaše svjetlost istinska koja rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.

Na svijetu bijaše, i svijet po Njemu postade, i svijet Ga ne upozna.

K Svojima dođe, i Njegovi Ga ne primiše.

Biblija

Bijaše svjetlost istinska koja rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.

Daničić-Karadžić

Bješe vidjelo istinito koje obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.

Original

ἦν τὸ φῶς τὸ ἀληθινὸν ὃ φωτίζει πάντα ἄνθρωπον ἐρχόμενον εἰς τὸν κόσμον.

Izgovor

ēn to phōs to alēthinon ho phōtizei panta anthrōpon erchomenon eis ton kosmon

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Bijaše to svjetlo ono istinsko koje osvjetljuje svakoga čovjeka dolazećega u taj svijet."

Analiza

1. Bijaše Izvornik: ἦν [ēn] Gramatika: Glagol biti u imperfektu, 3. lice jednine. Može stajati samostalno ('Postojaše istinsko svjetlo') ili tvoriti perifrastičnu konstrukciju s participom 'dolazećega' na kraju stiha ('Bijaše... dolazeći u svijet'). Značenje: Imperfekt naglašava trajno i bezvremensko postojanje Svjetla, za razliku od Ivana Krstitelja iz prethodnog stiha koji 'ne bijaše svjetlo'.

2. to svjetlo ono istinsko Izvornik: τὸ φῶς τὸ ἀληθινὸν [to phōs to alēthinon] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine s određenim članom, iza koje slijedi pridjev s ponovljenim određenim članom. Ovakav poredak (imenica s članom + član + pridjev) posebno ističe pridjev kao ključnu, razlikovnu osobinu. Značenje: Pridjev alēthinos ne označava samo 'istinito' nasuprot lažnome, nego 'pravo, izvorno, autentično' nasuprot svemu što je samo blijeda slika, sjena ili privremeni odraz (poput Ivana koji je bio tek svjedok).

3. osvjetljuje Izvornik: φωτίζει [phōtizei] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Prezent ovdje izriče trajnu, bezvremensku i općevažeću radnju. Značenje: Djelovanje Svjetla nije ograničeno na jedan povijesni trenutak, nego trajno obasjava, razotkriva stvarnost i daje duhovno prosvjetljenje i spoznaju.

4. svakoga čovjeka Izvornik: πάντα ἄνθρωπον [panta anthrōpon] Gramatika: Pridjev i imenica u akuzativu jednine muškog roda bez člana. Izričaj u jednini ('svakoga čovjeka' umjesto 'sve ljude') stavlja naglasak na svakog pojedinca osobno. Značenje: Univerzalni doseg Kristova svjetla ne ostvaruje se tek nad čovječanstvom kao bezličnom masom, nego zahvaća svakog pojedinog čovjeka u njegovoj savjesti i egzistenciji.

5. dolazećega Izvornik: ἐρχόμενον [erchomenon] Gramatika: Particip prezenta medija ili pasiva. Oblikom može biti akuzativ jednine muškog roda (pa se slaže sa 'svakoga čovjeka') ili nominativ jednine srednjeg roda (pa se slaže s 'to svjetlo'). Ta dvostruka mogućnost u grčkom je izvorniku potpuno ravnopravna. Značenje: Ako se odnosi na čovjeka, koristi uobičajeni židovski izraz za rođenje ('svaki čovjek koji dolazi na svijet'); ako se odnosi na Svjetlo, naglašava ulazak božanske Riječi u povijest utjelovljenjem.

6. u taj svijet Izvornik: εἰς τὸν κόσμον [eis ton kosmon] Gramatika: Prijedlog s akuzativom jednine muškog roda i određenim članom. Izražava kretanje prema unutra, ulazak u određeni prostor i poredak. Značenje: Kosmos u Ivanovu evanđelju označava stvoreni red i ljudski svijet koji je postao otuđen od Boga, ali u koji Svjetlo ipak ulazi kako bi ga spasilo.

Zaključak

Ovaj stih (Ivan 1,9) predstavlja iznimno važan teološki trenutak unutar Prologa Ivanovog evanđelja, opisujući prijelaz s vječnog postojanja Logosa na Njegov konkretni ulazak u ljudsku povijest kroz čin utjelovljenja. Isus Krist se ovdje sveobuhvatno objavljuje kao 'istinsko svjetlo', kao apsolutni i savršeni izvor božanske istine i života, čija inkarnirana prisutnost probija i razgoni tamu otuđenog svijeta.

Poruka stiha duboko je utješna i izrazito univerzalna. Ona potvrđuje da Božja milost i naklonost nisu ekskluzivne, niti ograničene na pojedinu odabranu skupinu, već se aktivno i neprestano nude 'svakom čovjeku'. Utjelovljenjem vječne Riječi, to božansko svjetlo trajno počinje svijetliti unutar same tame ovoga svijeta, neprestano pozivajući sve ljude na prisnu spoznaju Boga, razotkrivajući pravu istinu o ljudskom stanju i pritom širom otvarajući jedinstveni put spasenja za cijelo čovječanstvo.