Bijaše svjetlost istinska koja rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Bijaše svjetlost istinska koja rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.
Na svijetu bijaše, i svijet po Njemu postade, i svijet Ga ne upozna.
K Svojima dođe, i Njegovi Ga ne primiše.
A svima koji Ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u Ime Njegovo,
koji ne biše rođeni iz krvi, ni iz volje tijela, ni iz volje muževe, nego od Boga.
K Svojima dođe, i Njegovi Ga ne primiše.
K svojima dođe, i svoji ga ne primiše.
εἰς τὰ ἴδια ἦλθεν, καὶ οἱ ἴδιοι αὐτὸν οὐ παρέλαβον.
eis ta idia ēlthen kai hoi idioi auton ou parelabon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U ono svoje dođe, i oni svoji Njega ne primiše."
1. U ono svoje Izvornik: εἰς τὰ ἴδια [eis ta idia] Gramatika: Prijedlog s akuzativom množine srednjeg roda poimeničenog pridjeva i određenim članom. U grčkom jeziku ovaj izraz u srednjem rodu množine ustaljena je fraza koja znači 'u vlastiti dom', 'na svoje imanje' ili 'u svoju domovinu'. Značenje: Svijet, a osobito obećana zemlja, Hram i izraelski narod, nisu za Riječ tuđi prostor, nego Njezino zakonito vlasništvo i dom u koji dolazi kao Gospodar.
2. dođe Izvornik: ἦλθεν [ēlthen] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Aorist označava konkretni, povijesni događaj dolaska. Značenje: Označava povijesni nastup utjelovljene Riječi u Isusu Kristu među Njegovim narodom.
3. oni svoji Izvornik: οἱ ἴδιοι [hoi idioi] Gramatika: Poimeničeni pridjev u nominativu množine muškog roda s određenim članom. Prelazak sa srednjeg roda ('ono svoje') na muški rod ('oni svoji') prebacuje fokus s prostora i vlasništva na osobe – 'Njegove vlastite ljude', 'ukućane'. Značenje: Odnosi se prvenstveno na izabrani narod Izraela, koji je po Savezu bio Božja posebna svojina, ali u širem smislu i na sve ljude kao Njegova stvorenja.
4. ne primiše Izvornik: οὐ παρέλαβον [ou parelabon] Gramatika: Niječna čestica i složeni glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice množine. Prijedložni prefiks para- ('uz', 'k sebi') dodaje glagolu uzimanja značenje primanja nekoga k sebi u zajedništvo, gostoprimstva ili prihvaćanja predaje. Značenje: Odbijanje nije bilo tek pasivno neznanje, nego svjesno uskraćivanje dobrodošlice i odbacivanje Mesije od strane većine onih koji su Ga prvi trebali prepoznati.
Ovaj stih (Ivan 1:11) izražava duboku tragediju i bolni paradoks utjelovljenja. Stvoritelj, vječna Riječ, ulazi u svoju vlastitu tvorevinu i dolazi svome narodu s kojim ima poseban zavjetni odnos, ali oni ga ne prepoznaju i uskraćuju mu gostoprimstvo. Oštar gramatički i pojmovni kontrast između srednjeg roda 'vlastitog posjeda' (materijalnog svijeta) i muškog roda 'vlastitog naroda' (osoba) naglašava da je duhovna sljepoća i pobuna protiv Stvoritelja najsnažnija upravo među onima koji su za Njegov dolazak trebali biti najspremniji.
Ova drama postavlja temelj za cjelokupnu poruku evanđelja. Tragično odbacivanje od strane Njegovih 'vlastitih' otvara put za novu definiciju pripadnosti Bogu koja se iznosi odmah u sljedećem stihu (Iv 1:12). Od tog trenutka, pravo duhovno sinovstvo i pripadnost Njegovom narodu više se ne definiraju biološkom ili etničkom linijom, već isključivo osobnim i vjerničkim prihvaćanjem Krista.