Na svijetu bijaše, i svijet po Njemu postade, i svijet Ga ne upozna.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Na svijetu bijaše, i svijet po Njemu postade, i svijet Ga ne upozna.
K Svojima dođe, i Njegovi Ga ne primiše.
A svima koji Ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u Ime Njegovo,
koji ne biše rođeni iz krvi, ni iz volje tijela, ni iz volje muževe, nego od Boga.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama, i promatrasmo Slavu Njegovu, Slavu kao u Jedinorođenca od Oca, punog Milosti i Istine.
A svima koji Ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u Ime Njegovo,
A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo,
ὅσοι δὲ ἔλαβον αὐτόν, ἔδωκεν αὐτοῖς ἐξουσίαν τέκνα θεοῦ γενέσθαι, τοῖς πιστεύουσιν εἰς τὸ ὄνομα αὐτοῦ,
hosoi de elabon auton edōken autois exousian tekna theou genesthai tois pisteuousin eis to onoma autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Koliki pak primiše Njega, dade njima vlast djeca Božja postati, onima vjerujućima u to ime Njegovo,"
1. Koliki pak Izvornik: ὅσοι δὲ [hosoi de] Gramatika: Odnosna zamjenica količine u nominativu množine muškog roda uz suprotnu česticu. Čestica de ('a', 'pak', 'ali') uvodi oštru prekretnicu nasuprot odbijanju iz prethodnog stiha, dok zamjenica 'koliki god' (tj. 'svi oni koji') otvara vrata svakom pojedincu bez obzira na podrijetlo. Značenje: Nasuprot kolektivnom odbijanju 'svojih', stoji otvorena mogućnost za svakog pojedinca: svatko tko Ga primi, bez obzira je li Židov ili poganin, ulazi u novi odnos s Bogom.
2. primiše Izvornik: ἔλαβον [elabon] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice množine. Označava odlučan, dovršen čin prihvaćanja. Značenje: Dok je u prethodnom stihu upotrijebljen složeni glagol, ovdje jednostavni oblik izravno naglašava sam čin osobnog prihvaćanja Riječi, što se na kraju stiha tumači kao vjera.
3. dade njima Izvornik: ἔδωκεν αὐτοῖς [edōken autois] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine, s osobnom zamjenicom u dativu množine. Rečenica ima svečanu semitsku strukturu u kojoj je početna zavisna rečenica ('Koliki pak primiše Njega') ostavljena da visi na početku radi isticanja, pa se u glavnoj rečenici ponovno hvata zamjenicom 'njima'. Značenje: Božje sinovstvo nije nešto što čovjek postiže vlastitim silama, nego je suvereni, besplatni dar ('dade') koji Riječ udjeljuje onima koji je prime.
4. vlast Izvornik: ἐξουσίαν [exousian] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine bez člana, kao izravni objekt glagola 'dade'. Značenje: Riječ exousia ne znači samo golu fizičku silu ili sposobnost, nego zakonito pravo, ovlaštenje i punomoć; Bog vjernicima daje punopravni status svoje djece.
5. djeca Božja postati Izvornik: τέκνα θεοῦ γενέσθαι [tekna theou genesthai] Gramatika: Imenica u akuzativu množine srednjeg roda, imenica u genitivu jednine muškog roda te infinitiv aorista medija glagola 'postati'. Infinitiv aorista označava ulazak u novo stanje ('postati'), a ne puko bivanje. Značenje: Za razliku od Pavla koji češće koristi riječ 'sinovi' kako bi naglasio pravni status baštinika, Ivan uvijek za vjernike koristi riječ tekna ('djeca', od glagola roditi), čime naglašava stvarno duhovno rođenje i dijeljenje Božjeg života, dok naslov 'Sin' čuva isključivo za Isusa. Genitiv 'Božja' označava podrijetlo i pripadnost.
6. onima vjerujućima Izvornik: τοῖς πιστεύουσιν [tois pisteuousin] Gramatika: Particip prezenta aktiva u dativu množine muškog roda s određenim članom. Stoji u apoziciji prema zamjenici 'njima' i objašnjava tko su oni koji su Ga 'primili'. Dok je 'primiše' u aoristu (početni čin), ovaj particip je u prezentu, što označava trajno stanje i neprekidni stav vjere. Značenje: Jednokratni čin primanja Krista mora se nastaviti kao trajno životno povjerenje i predanje Njemu.
7. u to ime Njegovo Izvornik: εἰς τὸ ὄνομα αὐτοῦ [eis to onoma autou] Gramatika: Prijedlog s akuzativom jednine srednjeg roda s određenim članom i posvojnim genitivom osobne zamjenice. Konstrukcija 'vjerovati u' (s prijedlogom eis i akuzativom) tipična je za Novi zavjet, a osobito za Ivana, te izražava kretanje povjerenja prema osobi i oslanjanje na nju, za razliku od pukog vjerovanja da je nešto istinito. Značenje: U biblijskoj misli 'ime' nije samo etiketa, nego označava samu osobu, njezinu narav i objavljeni identitet. Vjerovati u Njegovo ime znači potpuno se predati Njemu onakvome kakvim se objavio.
Ivan 1,12 jedan je od temeljnih stihova Novog zavjeta koji opisuje mehanizam spasenja. Jasno pokazuje da status Božjeg djeteta nije univerzalno pravo stečeno samim ljudskim rođenjem, već ekskluzivna privilegija darovana onima koji svjesno prihvate Isusa Krista. Prelazak iz stanja odvojenosti u Božju obitelj radikalna je promjena omogućena Božjim suverenim darivanjem pravnog autoriteta (exousia).
Teološka dinamika dodatno je izražena grčkim glagolskim vremenima. Dok su 'primanje' Isusa i 'davanje' prava stavljeni u aorist kao specifični i odlučujući trenuci preobrazbe, vjera je izražena participom prezenta. To znači da pravo Božje dijete ne karakterizira samo jednokratna odluka u prošlosti, već kontinuirano, trajno pouzdanje u Kristov karakter i Njegovo ime kroz cijeli život.