Početna ›

Ivan 1,7 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

i svjetlost u tami svijetli, i tama je ne obuhvati.

Pojavi se čovjek poslan od Boga, kojemu ime bijaše Ivan.

On dođe za svjedočanstvo, da posvjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju po njemu.

Ne bijaše on svjetlost, nego dođe da posvjedoči o svjetlosti.

Bijaše svjetlost istinska koja rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.

Biblija

On dođe za svjedočanstvo, da posvjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju po njemu.

Daničić-Karadžić

Ovaj dođe za svjedočanstvo da svjedoči za vidjelo da svi vjeruju kroza nj.

Original

οὗτος ἦλθεν εἰς μαρτυρίαν ἵνα μαρτυρήσῃ περὶ τοῦ φωτός, ἵνα πάντες πιστεύσωσιν δι᾽ αὐτοῦ.

Izgovor

houtos ēlthen eis marturian ina marturēsē peri tou phōtos ina pantes pisteusōsin di᾽ autou

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Ovaj dođe za svjedočanstvo da posvjedoči o svjetlosti, da svi povjeruju kroz njega."

Analiza

1. za svjedočanstvo Izvornik: εἰς μαρτυρίαν [eis marturian] Gramatika: Prijedlog s imenicom ženskog roda u akuzativu jednine bez člana. Prijedlog uz akuzativ ovdje izražava svrhu ili cilj dolaska. Značenje: Riječ 'svjedočanstvo' ključni je pravni i teološki pojam Ivanova evanđelja; cijeli Krstiteljev život i služba sažeti su u ulogu sudskog svjedoka koji potvrđuje istinitost Božje objave.

2. da posvjedoči Izvornik: ἵνα μαρτυρήσῃ [ina marturēsē] Gramatika: Veznik namjere s glagolom u aoristu, aktiv, konjunktiv, 3. lice jednine. Konjunktiv aorista u namjernoj rečenici gleda na cjelokupno Ivanovo svjedočenje kao na jedan zaokružen i odlučujući povijesni zadatak. Značenje: Dodatno razrađuje prethodnu imenicu 'svjedočanstvo' prelaskom na glagol, naglašavajući da se Ivanova uloga ostvaruje u konkretnom, glasnom i javnom činu pokazivanja na Krista.

3. o svjetlosti Izvornik: περὶ τοῦ φωτός [peri tou phōtos] Gramatika: Prijedlog s genitivom imenice srednjeg roda u jednini i određenim članom. Genitiv uz ovaj prijedlog označava predmet ili temu oko koje se svjedočanstvo okreće. Značenje: Određeni član jasno povezuje predmet Ivanova propovijedanja s božanskom Svjetlošću iz prethodnih stihova; Krstitelj ne propovijeda samoga sebe, nego upućuje na utjelovljeni Logos.

4. da svi povjeruju Izvornik: ἵνα πάντες πιστεύσωσιν [ina pantes pisteusōsin] Gramatika: Veznik namjere, pridjev u nominativu množine muškog roda te glagol u aoristu, aktiv, konjunktiv, 3. lice množine. Aorist ovdje ima ingresivnu nijansu i označava ulazak u stanje vjere, odnosno trenutak donošenja odluke da se povjeruje. Značenje: Krajnji cilj Ivanova svjedočenja nije puko prenošenje informacije, nego buđenje spasonosne vjere kod svih ljudi. Glagol 'vjerovati' u ovom evanđelju uvijek označava dinamičan čin povjerenja i predanja, a ne samo intelektualno slaganje.

5. kroz njega Izvornik: δι᾽ αὐτοῦ [di᾽ autou] Gramatika: Prijedlog s genitivom osobne zamjenice u 3. licu jednine muškog roda. Prijedlog uz genitiv označava posrednika ili sredstvo putem kojega se radnja ostvaruje. Značenje: Zamjenica se odnosi na Ivana Krstitelja kao ljudskog posrednika vjere; dok je po Logosu sve stvoreno, po Ivanovu proročkom glasu ljudi bivaju dovedeni do vjere u Svjetlost.

Zaključak

Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja 1:7 jasno definira ključnu ulogu Ivana Krstitelja u Božjem planu spasenja. On nije bio samo starozavjetni prorok, već službeni glasnik i svjedok poslan sa specifičnim ciljem: usmjeriti pažnju čovječanstva na Isusa Krista kao istinsko Svjetlo. Ivanova veličina očituje se upravo u njegovoj poniznoj podređenosti toj misiji; on nije prisvajao slavu niti je bio izvor svjetla, već je služio isključivo kao ljudski putokaz prema Bogu.

Konačni cilj tog svjedočanstva postavlja temelj teologije cijelog Ivanovog evanđelja, a to je univerzalni poziv na spasonosnu vjeru. Ivan Krstitelj je bio samo posrednik i instrument, no svrha njegovog djelovanja bila je da svi ljudi, bez iznimke, čuju istinu i donesu odluku pouzdati se u Krista. Vjera ovdje nije prikazana kao pasivno slaganje, već kao aktivni i osobni odgovor na Božju objavu donesenu kroz poslanog svjedoka.