Ona bijaše u početku kod Boga.
Ona bijaše u početku kod Boga.
Sve po Njoj postade, i bez Nje ne postade ništa od onoga što je postalo.
U Njoj bijaše život, i život bijaše svjetlost ljudima,
i svjetlost u tami svijetli, i tama je ne obuhvati.
Pojavi se čovjek poslan od Boga, kojemu ime bijaše Ivan.
U Njoj bijaše život, i život bijaše svjetlost ljudima,
U njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima.
ἐν αὐτῷ ζωὴ ἦν, καὶ ἡ ζωὴ ἦν τὸ φῶς τῶν ἀνθρώπων,
en autō zōē ēn kai hē zōē ēn to phōs tōn anthrōpōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U njemu život bijaše, i taj život bijaše to svjetlo tih ljudi,"
1. U njemu Izvornik: ἐν αὐτῷ [en autō] Gramatika: Prijedlog 'en' s osobnom zamjenicom u dativu jednine muškog roda. Prelazak s prijedloga 'dia' (kroz) iz 3. stiha na 'en' (u) označava prijelaz s izvanjskog posredovanja na unutarnje vrelo i prebivalište. Značenje: Riječ nije samo vanjsko sredstvo stvaranja, nego je u Njoj samoj unutarnji izvor i punina svega života (usp. Iv 5,26).
2. život bijaše Izvornik: ζωὴ ἦν [zōē ēn] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine bez člana, uz imperfekt glagola 'biti'. Grčki razlikuje 'bios' (biološki, zemaljski život) od 'zōē' (viši, duhovni i neuništivi božanski život), a imperfekt 'ēn' vraća nas na bezvremensku puninu kakvu Riječ ima oduvijek. Značenje: Život u Riječi nije nešto što je nastalo stvaranjem, nego vječna, nestvorena božanska stvarnost koju Riječ posjeduje u sebi i daje stvorenjima.
3. i taj život bijaše to svjetlo Izvornik: καὶ ἡ ζωὴ ἦν τὸ φῶς [kai hē zōē ēn to phōs] Gramatika: Obje imenice ('zōē' u ženskom i 'phōs' u srednjem rodu) ovdje imaju određeni član u nominativu jednine. Član uz 'život' (anaforski član) upućuje natrag na netom spomenuti život u Riječi, dok član uz 'svjetlo' označava jedno, istinsko i specifično svjetlo. Značenje: Božanski život koji prebiva u Riječi očituje se prema van kao svjetlost — kao objava istine, smisla i spasenja koja prosvjetljuje razum i srce.
4. tih ljudi Izvornik: τῶν ἀνθρώπων [tōn anthrōpōn] Gramatika: Imenica muškog roda u genitivu množine s određenim članom. Imenica 'anthrōpos' označava čovjeka kao ljudsko biće općenito (ne samo muškarca, što je 'anēr'), a genitiv s članom obuhvaća čitav ljudski rod kao primatelja svjetla. Značenje: Za razliku od ostalog stvorenja spomenutog u 3. stihu, čovjek je stvoren s posebnom sposobnošću da primi Božji život kao duhovnu svjetlost koja mu daje spoznaju Boga i vječni smisao.
Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Ivan 1,4) predstavlja jedan od vrhunaca novozavjetne kristologije. On eksplicitno tvrdi da je u Logosu (Kristu) inherentan vječni, nestvoreni život. Taj život nije samo apstraktna sila zatvorena u sebe, nego se samoobjavljuje – on izlazi i postaje 'svjetlo ljudi', donoseći božansku prisutnost, istinu i spasenje u svijet okovan tamom. Povezivanjem života i svjetla, stih poručuje da odvojenost od Logosa znači prebivanje u tami i smrti. Nasuprot tome, prihvaćanje Krista ljudima daruje istinsko prosvjetljenje i pristup vječnom životu, pozivajući čitavo čovječanstvo da svoju potragu za smislom dovrši u Njemu.