U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog.
U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku kod Boga.
Sve po Njoj postade, i bez Nje ne postade ništa od onoga što je postalo.
U Njoj bijaše život, i život bijaše svjetlost ljudima,
i svjetlost u tami svijetli, i tama je ne obuhvati.
Sve po Njoj postade, i bez Nje ne postade ništa od onoga što je postalo.
Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo.
πάντα δι᾽ αὐτοῦ ἐγένετο, καὶ χωρὶς αὐτοῦ ἐγένετο οὐδὲ ἓν ὃ γέγονεν.
panta di᾽ autou egeneto kai chōris autou egeneto oude hen ho gegonen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sve kroz njega postade, i bez njega postade niti jedno što je postalo."
1. Sve Izvornik: πάντα [panta] Gramatika: Pridjev u nominativu množine srednjeg roda, upotrijebljen samostalno bez člana. Množina srednjeg roda bez člana ne gleda na svemir kao na jednu zatvorenu cjelinu ('ta panta'), nego obuhvaća svaku pojedinačnu stvorenu stvar u njezinoj ukupnosti. Značenje: Označava cjelokupnu stvorenu stvarnost u svim njezinim dijelovima, vidljivim i nevidljivim, pri čemu se u grčkom jeziku uz 'panta' redovito slaže glagol u jednini.
2. kroz njega Izvornik: δι᾽ αὐτοῦ [di᾽ autou] Gramatika: Prijedlog 'dia' (skraćeno 'di'' zbog elizije ispred samoglasnika) s osobnom zamjenicom u genitivu jednine muškog roda. Genitiv uz prijedlog 'dia' označava posrednika ili izvršitelja po kojemu se radnja vrši. Značenje: Izriče posredničku ulogu Riječi u stvaranju: Bog Otac je izvorni početak iz kojega je sve ('ek'), a Riječ je djelatni Posrednik po kojemu i kroz kojega ('dia') sve ulazi u postojanje (usp. 1 Kor 8,6; Kol 1,16).
3. postade Izvornik: ἐγένετο [egeneto] Gramatika: Glagol 'ginomai' (postati, nastati, dogoditi se) u drugom aoristu, mediju (deponentni glagol), indikativu, 3. lice jednine. Aorist označava točkastu, dovršenu radnju ulaska u postojanje u određenom trenutku. Značenje: Oštar gramatički i ontološki kontrast prema imperfektu 'bijaše' (ēn) iz prvih dvaju stihova: Riječ vječno 'bijaše', a stvoreni svijet 'postade' — prešao je iz nebitka u bitak.
4. bez njega ... niti jedno Izvornik: χωρὶς αὐτοῦ ... οὐδὲ ἓν [chōris autou ... oude hen] Gramatika: Prijedlog 'chōris' (bez, odvojeno od) s genitivom, praćen pojačanom negacijom 'oude' (niti, čak ni) i glavnim brojem 'hen' (jedno) u nominativu jednine srednjeg roda. Stvara se stilska figura paralelizma u kojoj se pozitivna tvrdnja ('sve kroz njega') potvrđuje apsolutnim isključenjem suprotnoga. Značenje: Isključuje svaki dualizam ili ideju da bi u svemiru postojala neka neovisna, kaotična tvar ili stvorenje koje je nastalo izvan djelovanja Božje Riječi; ništa stvoreno nema opstojnost odvojeno od Nje.
5. što je postalo Izvornik: ὃ γέγονεν [ho gegonen] Gramatika: Odnosna zamjenica u nominativu jednine srednjeg roda i glagol 'ginomai' u drugom perfektu, aktivu, indikativu, 3. lice jednine. Za razliku od prethodnog aorista ('egeneto') koji gleda sam čin nastanka u prošlosti, perfekt ('gegonen') označava prošlu radnju čiji rezultat trajno stoji u sadašnjosti. Značenje: Sve što je u prošlosti stvoreno i danas trajno postoji kao stvoreni svijet, duguje svoje postojanje i opstojnost isključivo Riječi.
Ovaj redak (iz Evanđelja po Ivanu 1,3) predstavlja jednu od najsnažnijih biblijskih afirmacija božanstva Riječi (Logosa), dodjeljujući joj jedinstvenu ulogu Su-Stvoritelja cjelokupnog kozmosa. Isključujući mogućnost bilo kakve iznimke ('niti jedno'), evanđelist se suprotstavlja dualističkim i gnostičkim idejama o tome da je materijalni svijet stvorilo neko niže božanstvo; sve što uopće ima početak postojanja, duguje taj početak isključivo božanskom Logosu.
Teološki kontrast između vječnog bitka i vremenitog nastajanja izveden je majstorskom upotrebom grčkih glagola. Dok Logos vječno 'jest' (eimi), stvoreni svijet 'nastaje' (ginomai). Završna upotreba perfekta 'gegonen' donosi duboku misao o providnosti i održavanju kozmosa: svemir nije samo u prošlosti proizašao iz Riječi kao dovršen čin, već i njegova trenutna stvarnost, opstojnost i poredak u sadašnjosti trajno ovise o Njemu.