U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku kod Boga.
Sve po Njoj postade, i bez Nje ne postade ništa od onoga što je postalo.
U Njoj bijaše život, i život bijaše svjetlost ljudima,
Ona bijaše u početku kod Boga.
Ona bješe u početku u Boga.
οὗτος ἦν ἐν ἀρχῇ πρὸς τὸν θεόν.
houtos ēn en archēa pros ton theon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovaj bijaše u početku prema tom Bogu."
1. Ovaj Izvornik: οὗτος [houtos] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu jednine muškog roda. Gramatički se slaže s imenicom 'logos' (koja je u grčkom muškog roda), dok se u hrvatskom prijevodu ('Ona') prilagođava ženskom rodu imenice 'Riječ'. Značenje: Snažno sažima i spaja tri tvrdnje iz prvog stiha u jednu osobnu stvarnost: upravo Taj koji je sam po naravi Bog (kraj 1. stiha) jest onaj isti koji je od vječnosti u osobnom zajedništvu s Bogom Ocem.
2. bijaše u početku Izvornik: ἦν ἐν ἀρχῇ [ēn en archēa] Gramatika: Ponavljanje imperfekta glagola 'biti' i prijedložnog izraza u dativu iz prvog stiha, ali s obrnuto postavljenim redom riječi radi stilskog naglaska. Značenje: Ponavljanjem se utvrđuje apsolutna istovječnost vječnog postojanja Riječi i njezina vječnog odnosa s Ocem — nikada nije bilo 'vremena' u kojem je Bog bio sam, bez svoje Riječi.
3. prema tom Bogu Izvornik: πρὸς τὸν θεόν [pros ton theon] Gramatika: Prijedlog 'pros' s akuzativom imenice 'theos' uz određeni član. Kao i u prvom stihu, akuzativ nakon ovog prijedloga naglašava aktivnu usmjerenost i odnos. Značenje: Prije nego što u 3. stihu prijeđe na odnos Riječi prema stvorenom svijetu, evanđelist još jednom naglašava da stvaralačko djelovanje Riječi izvire iz njezina vječnog, osobnog zajedništva s Ocem.
Ovaj stih (Ivan 1,2) sažima i iznova naglašava ključne teološke istine iznesene u prvom stihu Evanđelja po Ivanu. Cilj mu je nedvosmisleno utvrditi Kristovo (Logosovo) vječno preegzistentno postojanje ('u početku') te Njegovo osobno zajedništvo i distinkciju od Boga Oca ('kod Boga') prije ikakvog stvorenog vremena ili prostora.
Ovom se izjavom snažno utvrđuju temelji kršćanske trinitarne teologije. Isus Krist se prikazuje kao vječna i nestvorena osoba koja oduvijek obitava u savršenoj ljubavi, jedinstvu i neraskidivom odnosu s Ocem, odbacujući time svaku ideju da je Sin naknadno stvorenje.