Početna ›

Ivan 1,39 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I čuše njegova dva učenika kako govori pa pođoše za Isusom.

A Isus se okrenu i, vidjevši da Ga slijede, reče im: "Što tražite?" A oni Mu rekoše: "Rabbi" — što prevedeno znači: "Učitelju" — "gdje boraviš?"

Reče im: "Dođite i vidjet ćete." Dođoše dakle i vidješe gdje boravi, i ostadoše kod Njega onaj dan; a bijaše oko desetoga sata.

Andrija, brat Šimuna Petra, bijaše jedan od one dvojice koji čuše od Ivana i pođoše za Njim.

On najprije nađe svojega brata Šimuna pa mu reče: "Našli smo Mesiju" — što prevedeno znači: "Krist".

Biblija

Reče im: "Dođite i vidjet ćete." Dođoše dakle i vidješe gdje boravi, i ostadoše kod Njega onaj dan; a bijaše oko desetoga sata.

Daničić-Karadžić

I reče im: dođite i vidite. I otidoše, i vidješe gdje stajaše; i ostaše u njega onaj dan. A bijaše oko devetoga sahata.

Original

λέγει αὐτοῖς· ἔρχεσθε καὶ ὄψεσθε.¶ ἦλθαν οὖν καὶ εἶδαν ποῦ μένει, καὶ παρ᾽ αὐτῷ ἔμειναν τὴν ἡμέραν ἐκείνην· ὥρα δέ ἦν ὡς δεκάτη.

Izgovor

legei autois erchesthe kai opsesthe ēlthan oun kai eidan pou menei kai par᾽ autō emeinan tēn hēmeran ekeinēn hōra de ēn hōs dekatē

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Govori im: dolazite i vidjet ćete. Dođoše dakle i vidješe gdje ostaje, i kod njega ostadoše taj dan onaj; sat bijaše oko deseti."

Analiza

1. Govori Izvornik: λέγει [legei] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Historijski prezent unosi dramatičnost i približava čitatelja samom trenutku razgovora. Značenje: Isusov neposredan odgovor pokazuje njegovu spremnost da primi one koji ga iskreno traže.

2. dolazite i vidjet ćete Izvornik: ἔρχεσθε καὶ ὄψεσθε [erchesthe kai opsesthe] Gramatika: Prvi glagol je u prezentu imperativa (deponentni oblik), 2. lice množine, što označava poziv na kretanje koje odmah počinje i traje. Drugi glagol je u futuru indikativa medija (deponentni), 2. lice množine, čime se viđenje obećava kao sigurna posljedica dolaska. Značenje: Isus ne daje teorijsku adresu, nego poziva na osobno iskustvo. U rabinskom jeziku 'dođi i vidi' bio je poziv na zajedničko proučavanje Pisma, no kod Isusa to znači ući u osobno zajedništvo s njim iz kojeg se rađa duhovni vid.

3. Dođoše dakle i vidješe Izvornik: ἦλθαν οὖν καὶ εἶδαν [ēlthan oun kai eidan] Gramatika: Dva glagola u drugom aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine, povezana zaključnim veznikom 'dakle' (οὖν). Aoristi bilježe konkretno, povijesno izvršenje Isusova poziva. Značenje: Poslušnost Isusovoj riječi odmah vodi do ispunjenja obećanja: kretanje vjere urodi neposrednim opažanjem.

4. i kod njega ostadoše Izvornik: καὶ παρ᾽ αὐτῷ ἔμειναν [kai par᾽ autō emeinan] Gramatika: Prijedlog s dativom osobne zamjenice (označava blisku prisutnost pokraj osobe) i glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Isti glagol 'ostajati' sada prelazi iz prezenta u aorist kao zaokruženo iskustvo tog boravka. Značenje: Vrhunac susreta: od promatranja izdaleka učenici prelaze u intimno prebivanje s Isusom. To je početak crkvenog zajedništva u kojem učenik svoj dom pronalazi u samoj Kristovoj osobi.

5. sat bijaše oko deseti Izvornik: ὥρα ἦν ὡς δεκάτη [hōra ēn hōs dekatē] Gramatika: Imenica i redni broj u nominativu jednine ženskog roda bez određenog člana, povezani imperfektom glagola 'biti' i prilogom 'oko, otprilike'. Značenje: Prema židovskom računanju vremena od izlaska sunca (oko 6 sati ujutro), deseti sat je oko četiri sata poslijepodne, pa su učenici ostali s njim jer se dan bližio kraju. Precizno navođenje sata nosi pečat osobnog sjećanja očevica (drugog, neimenovanog učenika) kojemu je taj trenutak promijenio život.

Zaključak

Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 1,39) predstavlja samu srž kršćanskog poziva. Isus ne nudi trenutne teorijske odgovore na pitanja učenika, već ih poziva u iskustveni i osobni odnos ('Dođite i vidjet ćete'). Osobni susret i boravak s Isusom predstavljaju apsolutni preduvjet za pravo 'gledanje', odnosno za potpunu duhovnu spoznaju Njegovog božanskog identiteta. Zajedničko prebivanje (menō) tog poslijepodneva označava početak trajnog zajedništva koje je iz temelja transformiralo živote prvih sljedbenika. Precizno navođenje 'desetog sata' podcrtava nezaboravnu prirodu tog susreta za samog evanđelista, čineći ga snažnim simbolom trenutka potpunog preokreta u kojem ljudska duša pronalazi svog Spasitelja.