Ni ja Ga ne poznavah, nego da se očituje Izraelu, radi toga ja dođoh krsteći u vodi."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ni ja Ga ne poznavah, nego da se očituje Izraelu, radi toga ja dođoh krsteći u vodi."
I posvjedoči Ivan govoreći: "Promatrao sam Duha gdje silazi s Neba kao golubica i ostade na Njemu.
Ni ja Ga ne poznavah, nego Onaj koji me posla krstiti u vodi, On mi reče: 'Na koga god vidiš da Duh silazi i ostaje na Njemu, to je Onaj koji krsti u Duhu Svetome.'
I ja sam vidio i posvjedočio da je On Sin Božji."
Sutradan opet stajaše Ivan i dvojica od njegovih učenika.
Ni ja Ga ne poznavah, nego Onaj koji me posla krstiti u vodi, On mi reče: 'Na koga god vidiš da Duh silazi i ostaje na Njemu, to je Onaj koji krsti u Duhu Svetome.'
I ja ga ne znadoh; nego onaj koji me posla da krstim vodom on mi reče: na koga vidiš da silazi Duh i stoji na njemu to je onaj koji će krstiti Duhom svetijem.
κἀγὼ οὐκ ᾔδειν αὐτόν, ἀλλ᾽ ὁ πέμψας με βαπτίζειν ἐν ὕδατι, ἐκεῖνός μοι εἶπεν· ἐφ᾽ ὃν ἂν ἴδῃς τὸ πνεῦμα καταβαῖνον καὶ μένον ἐπ᾽ αὐτόν, οὗτός ἐστιν ὁ βαπτίζων ἐν πνεύματι ἁγίῳ.
kagō ouk ēdein auton all᾽ ho pempsas me baptizein en hudati ekeinos moi eipen eph᾽ hon an idēs to pneuma katabainon kai menon ep᾽ auton houtos estin ho baptizōn en pneumati hagiō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I-ja ne znadoh njega, nego onaj poslavši me krstiti u vodi, onaj mi reče: Na koga god vidiš Duha silazećeg i ostajućeg na njega, ovaj jest onaj krsteći u Duhu Svetomu."
1. I-ja ne znadoh Izvornik: κἀγὼ οὐκ ᾔδειν [kagō ouk ēdein] Gramatika: Spoj veznika i osobne zamjenice u nominativu jednine (kraza) koji stavlja snažan naglasak na govornika, praćen glagolom u pluskvamperfektu koji ovdje ima značenje imperfekta. Izražava trajno stanje neznanja u prošlosti koje je prethodilo Božjoj objavi. Značenje: Ivan Krstitelj ponovno naglašava da njegova spoznaja Isusova mesijanskog identiteta nije plod ljudskog zaključivanja ili rodbinske bliskosti, nego isključivo nadnaravnog Božjeg otkrivenja.
2. onaj poslavši me Izvornik: ὁ πέμψας με [ho pempsas me] Gramatika: Poimeničeni particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda s određenim članom. Aorist označava konkretnu, povijesnu i dovršenu odluku kojom je Bog povjerio Ivanu proročko poslanje. Značenje: Bog Otac definiran je kao izvorni autoritet iza Ivanove službe. Time se jamči da i proročki znak koji je Ivan primio dolazi izravno od Boga.
3. Na koga god vidiš Izvornik: ἐφ᾽ ὃν ἂν ἴδῃς [eph᾽ hon an idēs] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu s česticom neodređenosti i glagolom u konjunktivu aorista, 2. lice jednine. Tvori uopćenu vremensko-pogodbenu rečenicu usmjerenu na budući trenutak prepoznavanja. Značenje: U trenutku primanja objave identitet Mesije za Ivana je još bio otvoren i nepoznat; tek će vidljivo spuštanje Duha nepogrešivo označiti Božjeg izabranika.
4. silazećeg i ostajućeg Izvornik: καταβαῖνον καὶ μένον [katabainon kai menon] Gramatika: Dva participa prezenta aktivnog u akuzativu jednine srednjeg roda, koji se slažu s imenicom 'Duh' i služe kao dopuna glagolu opažanja. Prezent naglašava proces koji se odvija pred očima promatrača i stanje koje se potom trajno nastavlja. Značenje: Za razliku od starozavjetnih proroka na koje je Duh dolazio privremeno radi pojedinog zadatka, na Isusu Duh trajno ostaje i prebiva, što ga čini neiscrpnim izvorom Duha za druge.
5. onaj krsteći u Duhu Svetomu Izvornik: ὁ βαπτίζων ἐν πνεύματι ἁγίῳ [ho baptizōn en pneumati hagiō] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktivnog s određenim članom u nominativu jednine, praćen prijedložnim izrazom u dativu bez člana. Prezent s članom ovdje ne označava samo pojedinu radnju, nego trajno svojstvo, službu i isključivi identitet osobe. Značenje: Dok je Ivanovo krštenje u vodi bilo samo vanjski, pripremni znak obraćenja, Mesijino je poslanje uroniti ljude u sam božanski život i silu Duha Svetoga, čime započinje novo stvaranje.
Ovaj stih (Ivan 1,33) predstavlja ključni trenutak u teologiji Ivanovog evanđelja jer jasno razdvaja pripremnu službu Ivana Krstitelja od konačne mesijanske službe Isusa Krista. Ivanovo krštenje vodom bilo je vanjski znak pokajanja i priprave, dok je Isusovo krštenje Svetim Duhom znak novog saveza i donošenja novog, božanskog života u vjernike. Trajno prebivanje (ostajanje) Duha na Isusu ne samo da ga potvrđuje kao obećanog Pomazanika, već i kao izvora i djelitelja tog istog Duha čovječanstvu.
Nadalje, stih snažno naglašava da prepoznavanje Isusa kao Mesije ne proizlazi iz ljudskog predznanja, intelekta ili naravne pronicljivosti (Ivan ga sam nije poznavao u tom punom mesijanskom smislu), već isključivo iz božanske objave. Bog je taj koji unaprijed daje jasan znak, a ispunjenje tog znaka kroz silazak i trajni ostanak Duha Svetoga legitimira Isusa kao pravog Otkupitelja.