I upitaše ga i rekoše mu: "Zašto dakle krstiš ako ti nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?"
I upitaše ga i rekoše mu: "Zašto dakle krstiš ako ti nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?"
Odgovori im Ivan: "Ja krstim u vodi; među vama stoji Onaj kojega vi ne poznajete,
Onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remen na Njegovoj obući."
To se dogodi u Betaniji, onkraj Jordana, gdje Ivan krštavaše.
Sutradan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!
Onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remen na Njegovoj obući."
On je onaj što će doći za mnom, koji bješe preda mnom; kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj.
αὐτός ἐστιν ὁ ὀπίσω μου ἐρχόμενος, ὃς ἔμπροσθέν μου γέγονεν· οὗ οὐκ εἰμὶ ἐγὼ ἄξιος ἵνα λύσω αὐτοῦ τὸν ἱμάντα τοῦ ὑποδήματος.
autos estin ho opisō mou erchomenos hos emprosthen mou gegonen hou ouk eimi egō axios ina lusō autou ton himanta tou hupodēmatos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Onaj iza mene dolazeći, kojega ne jesam ja dostojan da odriješim njegov remen obuće."
1. Onaj iza mene dolazeći Izvornik: ὁ ὀπίσω μου ἐρχόμενος [ho opisō mou erchomenos] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda poimeničuje particip prezenta medija/pasiva (s deponentnim značenjem), tvoreći naziv 'Onaj koji dolazi'. Prijedlog s genitivom osobne zamjenice ('iza mene') smješten je između člana i participa, čime je cijeli izraz čvrsto povezan. Značenje: Vremenski i u službi On nastupa nakon Ivana, ali naslov 'Onaj koji dolazi' ujedno je i prepoznatljiv mesijanski naziv za očekivanog Božjeg poslanika.
2. kojega ne jesam ja dostojan Izvornik: οὗ οὐκ εἰμὶ ἐγὼ ἄξιος [hou ouk eimi egō axios] Gramatika: Odnosna zamjenica u genitivu jednine muškog roda povezujuće otvara zavisnu rečenicu te se u semitskom duhu naknadno pobliže određuje posvojnom zamjenicom 'njegov' u nastavku stiha. Osobna zamjenica 'ja' ponovno je izričito navedena uz prezent glagola 'biti' radi isticanja poniznosti. Značenje: Pridjev 'dostojan' izvorno pripada slici vage i označava jednaku težinu ili vrijednost; Ivan time ispovijeda neizmjernu razliku u dostojanstvu između sebe kao preteče i Mesije.
3. da odriješim Izvornik: ἵνα λύσω [ina lusō] Gramatika: Veznik namjere ili dopune uz konjunktiv aorista aktivnog u 1. licu jednine dopunjuje pridjev 'dostojan' (umjesto klasičnog infinitiva). Aorist označava pojedinačan, konkretan čin odrješivanja. Značenje: Konstrukcija naglašava da čak ni jedan jedini, najskromniji čin služenja nije nešto na što bi Ivan sam po sebi imao pravo.
4. njegov remen obuće Izvornik: αὐτοῦ τὸν ἱμάντα τοῦ ὑποδήματος [autou ton himanta tou hupodēmatos] Gramatika: Posvojni genitiv osobne zamjenice ('njegov') stoji na istaknutom mjestu ispred određenog člana i imenice u akuzativu ('remen'). Imenica 'obuća' (doslovno 'ono što se podvezuje pod stopalo') u genitivu je jednine s određenim članom. Značenje: U židovskoj kulturi odrješivanje remena sandale bila je dužnost roba, a rabinske predaje učile su da učenik učitelju čini sve usluge osim izuvanja obuće jer je to previše ponizno; Ivan se stoga smatra manjim i od najnižeg Mesijina sluge.
Ovaj redak iz Evanđelja (Iv 1,27) služi kao snažna teološka deklaracija koja utvrđuje jasan i nedvojben odnos između Ivana Krstitelja i Isusa Krista. Kroz slikovit prikaz najnižeg oblika ropskog služenja u tadašnjem društvenom kontekstu – odvezivanja prljavih sandala – Ivan usmjerava apsolutni fokus na transcendentnu uzvišenost Mesije. Njegova spoznaja vlastite neznatnosti pred Kristom, unatoč velikoj popularnosti koju je uživao među narodom, razbija svaku iluziju o važnosti ljudskih zasluga pred utjelovljenim Bogom.
Poruka ovog retka trajno odzvanja kao poziv svim vjernicima na autentičnu kršćansku poniznost i ispravno razumijevanje pozicije stvorenja pred Stvoriteljem. Služenje Bogu započinje dubokim priznanjem da je Krist središte i vrhunac cjelokupnog plana spasenja, a da naš položaj pred Njegovom presvetom osobom zahtijeva strahopoštovanje, radosnu poniznost i potpunu podložnost.