Rekoše mu dakle: "Tko si? Da odgovor damo onima koji su nas poslali: što kažeš sam o sebi?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Rekoše mu dakle: "Tko si? Da odgovor damo onima koji su nas poslali: što kažeš sam o sebi?"
Reče: "Ja sam glas onoga koji viče u pustinji: 'Poravnajte put Gospodnji', kao što reče prorok Izaija."
A ti poslanici bijahu od farizeja.
I upitaše ga i rekoše mu: "Zašto dakle krstiš ako ti nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?"
Odgovori im Ivan: "Ja krstim u vodi; među vama stoji Onaj kojega vi ne poznajete,
A ti poslanici bijahu od farizeja.
I bijahu poslanici od fariseja,
καὶ οἱ ἀπεσταλμένοι ἦσαν ἐκ τῶν Φαρισαίων
kai hoi apestalmenoi ēsan ek tōn Pharisaiōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I poslani bijahu iz farizeja."
1. poslani bijahu Izvornik: ἀπεσταλμένοι ἦσαν [apestalmenoi ēsan] Gramatika: Perifrastični pluskvamperfekt tvoren od participa perfekta pasiva u nominativu množine muškog roda i imperfekta glagola biti u 3. licu množine. Perfektni particip ističe trajno stanje službenog poslanja i ovlasti koje su nosili u trenutku ispitivanja. Značenje: Naglašava da izaslanici nisu djelovali samoinicijativno, nego kao opunomoćeni predstavnici sa službenim mandatom.
2. iz farizeja Izvornik: ἐκ τῶν Φαρισαίων [ek tōn Pharisaiōn] Gramatika: Prijedlog s genitivom množine muškog roda i određenim članom. Izražava podrijetlo ili pripadnost skupini (partitivni genitiv s prijedlogom: 'iz redova farizeja'). Značenje: Farizeji su bili najutjecajnija vjerska skupina u puku, strogo posvećena obrednoj čistoći, pa ih u slijeđenju propisa sljedeće pitanje o pravu na krštavanje (stih 25) izravno pogađa. Imena: - farizeji [Φαρισαῖοι (aram. פְּרִישַׁיָּא / heb. פְּרוּשִׁים) / Pharisaioi (aram. perishaya / heb. perushim)] (narod) Znači: odvojeni Tvorba: Potječe od hebrejskog i aramejskog glagolskog korijena 'paraš' (odvojiti, razlučiti), jer su se odvajali od obredne nečistoće i puka radi strogog vršenja Zakona i predaje starih.
Ovaj stih (Ivan 1,24) naizgled usputno, ali izuzetno precizno definira pravu prirodu ispitivanja Ivana Krstitelja. Perifrastična glagolska konstrukcija ('poslani bijahu') snažno naglašava službeni i opunomoćeni karakter prisutne delegacije, pokazujući da oni ne djeluju iz puke znatiželje, već nastupaju sa čvrstim, službenim autoritetom najviših vjerskih krugova.
Spominjanje farizeja ključno je za postavljanje pozornice budućih događaja. Kao ultimativni čuvari starozavjetnih obreda i tradicije, oni se ovdje prvi put pojavljuju u ulozi službenih čuvara poretka koji ispituju novu objavu. Ovaj susret time označava prvi korak u teološkom sukobu evanđelja – srazu rigidnog legalizma sa živom objavom Isusa Krista.