I on prizna i ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I on prizna i ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist."
I upitaše ga: "Što dakle? Jesi li ti Ilija?" A on reče: "Nisam." "Jesi li ti Prorok?" I odgovori: "Ne."
Rekoše mu dakle: "Tko si? Da odgovor damo onima koji su nas poslali: što kažeš sam o sebi?"
Reče: "Ja sam glas onoga koji viče u pustinji: 'Poravnajte put Gospodnji', kao što reče prorok Izaija."
A ti poslanici bijahu od farizeja.
Rekoše mu dakle: "Tko si? Da odgovor damo onima koji su nas poslali: što kažeš sam o sebi?"
A oni mu rekoše: ko si? da možemo kazati onima što su nas poslali: šta kažeš za sebe?
εἶπαν οὖν αὐτῷ· τίς εἶ; ἵνα ἀπόκρισιν δῶμεν τοῖς πέμψασιν ἡμᾶς· τί λέγεις περὶ σεαυτοῦ;
eipan oun autō tis ei ina apokrisin dōmen tois pempsasin hēmas ti legeis peri seautou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Rekoše dakle njemu: tko jesi? da odgovor damo poslavšima nas; što govoriš o samome sebi?"
1. Rekoše dakle Izvornik: εἶπαν οὖν [eipan oun] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice množine uz zaključni veznik. Veznik povezuje njihovu frustraciju s tri kratka Ivanova nijekanja i uvodi konačni zahtjev za pozitivnim odgovorom. Značenje: Nakon što su iscrpili sve unaprijed pripremljene kategorije, ispitivači su prisiljeni prepustiti Ivanu da se sam definira.
2. tko jesi? Izvornik: τίς εἶ [tis ei] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine muškog roda uz glagol biti u prezentu, 2. lice jednine. Za razliku od srednjeg roda u prethodnom stihu, muški rod izravno pita za osobni identitet. Značenje: Pitanje više ne nudi gotove naslove, nego traži od Ivana da otkrije tko je on u svojoj biti i s kojim autoritetom djeluje.
3. da odgovor damo Izvornik: ἵνα ἀπόκρισιν δῶμεν [ina apokrisin dōmen] Gramatika: Namjerni veznik praćen imenicom u akuzativu jednine ženskog roda i glagolom u aoristu konjunktiva, 1. lice množine. Aorist konjunktiva označava konkretnu, jednokratnu radnju predaje službenog izvješća. Značenje: Otkriva službeni i pravni karakter izaslanstva koje ne pita iz duhovne gladi, nego iz obveze prema vjerskim vlastima u Jeruzalemu.
4. poslavšima Izvornik: τοῖς πέμψασιν [tois pempsasin] Gramatika: Određeni član i poimeničeni particip aorista aktiva u dativu množine muškog roda. Aorist participa izražava radnju koja je prethodila dolasku izaslanika: riječ je o 'onima koji su ih poslali'. Značenje: Ukazuje na središnji autoritet u Jeruzalemu koji stoji iza ove istrage i nadzire vjerske pokrete u narodu.
5. o samome sebi Izvornik: περὶ σεαυτοῦ [peri seautou] Gramatika: Prijedlog s povratnom zamjenicom 2. lica jednine u genitivu muškog roda, čime se naglašava osobna prosudba subjekta o vlastitom identitetu. Značenje: Traže od Ivana vlastito svjedočanstvo o sebi, no on će u sljedećem stihu definirati sebe isključivo u odnosu prema Gospodinu.
Ovaj stih (Ivan 1,22) predstavlja vrhunac ispitivanja Ivana Krstitelja od strane izaslanika židovskih vjerskih vlasti. Frustrirani njegovim negativnim odgovorima na prethodna pitanja, oni ga suočavaju sa zahtjevom za jasnom samo-identifikacijom, jer su obvezani donijeti službeni izvještaj svojim nadređenima u Jeruzalemu.
Ovakav pristup vjerskih vođa pokazuje njihovu preokupaciju ljudskim autoritetom, pravnim kategorijama i birokratskim procedurama, čime gube iz vida duhovnu stvarnost onoga što se događa. Stih služi kao dramatična priprema za Ivanov konačan odgovor u sljedećem stihu, gdje će on odbaciti svaku zemaljsku titulu i poistovjetiti se s poniznom ulogom 'glasa' iz starozavjetnog proročanstva koji priprema put Gospodinu.