A ovo je svjedočanstvo Ivanovo kada Židovi iz Jeruzalema poslaše svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?"
A ovo je svjedočanstvo Ivanovo kada Židovi iz Jeruzalema poslaše svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?"
I on prizna i ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist."
I upitaše ga: "Što dakle? Jesi li ti Ilija?" A on reče: "Nisam." "Jesi li ti Prorok?" I odgovori: "Ne."
Rekoše mu dakle: "Tko si? Da odgovor damo onima koji su nas poslali: što kažeš sam o sebi?"
Reče: "Ja sam glas onoga koji viče u pustinji: 'Poravnajte put Gospodnji', kao što reče prorok Izaija."
I upitaše ga: "Što dakle? Jesi li ti Ilija?" A on reče: "Nisam." "Jesi li ti Prorok?" I odgovori: "Ne."
I zapitaše ga: ko si dakle? Jesi li Ilija? I reče: nijesam. Jesi li prorok? I odgovori: nijesam.
Καὶ ἠρώτησαν αὐτόν· τί οὖν; σὺ Ἠλίας εἶ; καὶ λέγει· οὐκ εἰμί. ὁ προφήτης εἶ σύ; καὶ ἀπεκρίθη· οὔ.
Kai ērōtēsan auton ti oun su Ēlias ei kai legei ouk eimi ho prophētēs ei su kai apekrithē ou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I upitaše njega: što dakle? ti Ilija jesi? I govori: ne jesam. Prorok jesi ti? I odgovori: ne."
1. upitaše Izvornik: ἠρώτησαν [ērōtēsan] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice množine. Aorist označava zaokruženu radnju postavljanja novog niza pitanja nakon što je Ivan u prethodnom stihu zanijekao da je Krist. Značenje: Izaslanici iz Jeruzalema sustavno sužavaju krug mesijanskih očekivanja pokušavajući Ivana smjestiti u poznate eshatološke kategorije.
2. što dakle? Izvornik: τί οὖν [ti oun] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu ili akuzativu jednine srednjeg roda (što) praćena zaključnim veznikom (dakle, stoga). Srednji rod traži šire pojašnjenje naravi njegove službe, a ne samo osobno ime. Značenje: Veznik izražava izravnu logičku posljedicu Ivanova prethodnog nijekanja: ako nije Mesija, što onda uopće predstavlja njegova pojava i krštenje?
3. ne jesam Izvornik: οὐκ εἰμί [ouk eimi] Gramatika: Niječna čestica za objektivnu stvarnost uz glagol biti u prezentu, 1. lice jednine. Tvori izravnu suprotnost kasnijoj Isusovoj objaviteljskoj formuli 'Ja jesam'. Značenje: Ivan se sve više umanjuje i skraćuje svoje odgovore, odbijajući ulogu Ilije koji se po židovskom vjerovanju trebao fizički vratiti prije Dana Gospodnjega.
4. Prorok Izvornik: ὁ προφήτης [ho prophētēs] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom. Određeni član pokazuje da ne pitaju je li on tek jedan od proroka, nego točno određeni, očekivani eshatološki Prorok. Značenje: Odnosi se na obećanje iz Ponovljenog zakona (Pnz 18,15-18) o proroku poput Mojsija kojega će Bog podići u posljednja vremena.
5. ne Izvornik: οὔ [ou] Gramatika: Samostalna niječna čestica koja nosi naglasak jer stoji na samom kraju rečenice kao cjelovit odgovor. Značenje: Ivanov treći odgovor svodi se na samo jednu jedinu riječ; on potpuno odbacuje svaku titulu kojom bi pozornost zadržao na sebi umjesto na Onome koji dolazi. Imena: - Ilija [Ἠλίας (heb. אֵלִיָּהוּ) / Ēlias (heb. Eliyahu)] (osoba) Znači: Jahve je moj Bog Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena sastavljenog od imenice 'El' (Bog), posvojnog sufiksa 'i' (moj) te skraćenog oblika Božjeg imena 'Jah' (Jahve).
Ovaj stih (Ivan 1,21) prikazuje dramatičan trenutak ispitivanja Ivana Krstitelja od strane vjerskih vlasti koje pokušavaju utvrditi njegov identitet. Ivanova serija odlučnih i sve kraćih negativnih odgovora svjedoči o njegovoj iznimnoj poniznosti i vrlo jasnom razumijevanju vlastite uloge preteče. On sustavno odbacuje sve mesijanske i eshatološke titule koje mu se nude, svjesno umanjujući sebe kako bi očistio put i pažnju usmjerio isključivo na Isusa Krista. Njegovo nijekanje da je Ilija u doslovnom smislu pokazuje da površna narodna očekivanja često promašuju Božji stvarni plan spasenja.