Jer Zakon bi dan po Mojsiju, a Milost i Istina postadoše po Isusu Kristu.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Jer Zakon bi dan po Mojsiju, a Milost i Istina postadoše po Isusu Kristu.
Boga nitko nikada nije vidio; jedinorođeni Bog, koji je u krilu Očevu, On Ga objavi.
A ovo je svjedočanstvo Ivanovo kada Židovi iz Jeruzalema poslaše svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?"
I on prizna i ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist."
I upitaše ga: "Što dakle? Jesi li ti Ilija?" A on reče: "Nisam." "Jesi li ti Prorok?" I odgovori: "Ne."
A ovo je svjedočanstvo Ivanovo kada Židovi iz Jeruzalema poslaše svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?"
I ovo je svjedočanstvo Jovanovo kad poslaše Jevreji iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: ko si ti?
καὶ αὕτη ἐστὶν ἡ μαρτυρία τοῦ Ἰωάννου ὅτε ἀπέστειλαν πρὸς αὐτὸν οἱ Ἰουδαῖοι ἐξ Ἱεροσολύμων ἱερεῖς καὶ Λευίτας ἵνα ἐρωτήσωσιν αὐτόν· σὺ τίς εἶ;
kai hautē estin hē marturia tou Iōannou hote apesteilan pros auton hoi Ioudaioi ex Hi'erosolumōn hi'ereis kai Leuitas ina erōtēsōsin auton su tis ei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ovo jest to svjedočanstvo toga Ivana kada poslaše ti Židovi iz Jeruzalema svećenike i levite da upitaju njega: ti tko jesi?"
1. to svjedočanstvo Izvornik: ἡ μαρτυρία [hē marturia] Gramatika: Imenica ženskoga roda u nominativu jednine s određenim članom, praćena subjektivnim genitivom 'toga Ivana'. Značenje: Ključni sudski i teološki pojam Ivanova evanđelja; Krstiteljeva uloga nije samo pripovijedanje, nego svečano i javno svjedočenje za istinu pred službenim izaslanstvom.
2. poslaše Izvornik: ἀπέστειλαν [apesteilan] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva, 3. lice množine, koji označava konkretnu povijesnu radnju. Značenje: Glagol 'apostellō' u grčkom nosi pravnu nijansu ovlaštenog slanja s punomoći: izaslanici nastupaju u ime vlasti koja ih šalje.
3. da upitaju Izvornik: ἵνα ἐρωτήσωσιν [ina erōtēsōsin] Gramatika: Veznik namjere praćen glagolom u konjunktivu aorista aktiva, 3. lice množine, čime se izražava izravna svrha poslanstva. Značenje: Ovdje ne označava tek običnu znatiželju, nego službeno ispitivanje s ciljem provjere vjerodajnica i mesijanskog statusa.
4. ti tko jesi Izvornik: σὺ τίς εἶ [su tis ei] Gramatika: Osobna zamjenica 2. lica jednine u nominativu postavljena je na prvo mjesto ispred upitne zamjenice, iako je lice već sadržano u glagolu. Značenje: Naglašeno 'Ti' na početku izravnog govora stavlja svu težinu na osobni identitet Ivana Krstitelja u ozračju narodnog iščekivanja Mesije. Imena: - Ivan [Ἰωάννης (heb. יוֹחָנָן Yôḥānān) / Iōannēs] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena Johanan, složenog od skraćenog Božjeg imena 'Jo' (Jahve) i glagolskog korijena 'hanan' (biti milostiv, iskazati naklonost).
- Židovi [Ἰουδαῖοι (heb. יְהוּדִים Yəhūdîm) / Ioudaioi] (narod) Znači: Pripadnici Judina plemena / Judejci; u korijenu: slavljeni, hvaljeni Tvorba: Izvedeno iz imena patrijarha Jude i pokrajine Judeje, a korijen imena Juda potječe od hebrejskog glagola 'jadah' (slaviti, zahvaljivati). U Ivanovu evanđelju ovaj izraz često označava vjerske poglavare u Jeruzalemu. Tekst objašnjava: Za Judu u Post 29,35 Lea kaže: 'Ovaj put slavit ću Jahvu.'
- Jeruzalem [Ἱεροσόλυμα (heb. יְרוּשָׁלַיִם Yərūšālayim) / Hi'erosoluma] (grad) Znači: Temelj mira / Grad boga Šalema Tvorba: Zapadnosemitsko ime složeno od elemenata 'jeru' (utemeljiti, grad) i 'Šalem' (božanstvo sumraka odnosno korijen 'šalom' - mir, potpunost); u grčkom obliku pučkom etimologijom povezano s 'hieros' (svet).
- leviti [Λευῖται (heb. לְוִיִּם Ləwiyyîm) / Leuitai] (narod) Znači: Pridruženi / Povezani (potomci Levijevi) Tvorba: Pripadnici Levijeva plemena određeni za pomoćnu službu u Hramu; ime praoca Levija izvodi se iz hebrejskog korijena 'lavah' (pridružiti se, prianjati). Tekst objašnjava: Za Levija u Post 29,34 Lea kaže: 'Sad će se moj muž još više k meni privinuti.'
Ovaj stih (Ivan 1:19) označava službeni početak javnog djelovanja Ivana Krstitelja i postavlja scenu za njegovo poslanje kroz prizmu pravnog i duhovnog 'svjedočanstva'. Reakcija jeruzalemskog establišmenta koji šalje elitnu delegaciju svećenika i levita svjedoči o dubokom društvenom potresu koji je Ivan izazvao svojim krštavanjem i propovijedanjem.
Izravno pitanje 'Ti tko si?' predstavlja točku razrješenja tadašnjih mesijanskih iščekivanja. Kroz njega, evanđelist suprotstavlja zemaljski autoritet religijskih vođa s Ivanovom duhovnom poniznošću; Ivan Krstitelj odbacuje svaku veličinu za sebe i koristi ovu službenu istragu isključivo kao platformu za najavu dolaska Isusa Krista.