Boga nitko nikada nije vidio; jedinorođeni Bog, koji je u krilu Očevu, On Ga objavi.
Boga nitko nikada nije vidio; jedinorođeni Bog, koji je u krilu Očevu, On Ga objavi.
A ovo je svjedočanstvo Ivanovo kada Židovi iz Jeruzalema poslaše svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?"
I on prizna i ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist."
I upitaše ga: "Što dakle? Jesi li ti Ilija?" A on reče: "Nisam." "Jesi li ti Prorok?" I odgovori: "Ne."
Rekoše mu dakle: "Tko si? Da odgovor damo onima koji su nas poslali: što kažeš sam o sebi?"
I on prizna i ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist."
I on prizna, i ne zataja, i prizna: ja nijesam Hristos.
καὶ ὡμολόγησεν καὶ οὐκ ἠρνήσατο καὶ ὡμολόγησεν ὅτι ἐγὼ οὐκ εἰμὶ ὁ χριστός.¶
kai hōmologēsen kai ouk ērnēsato kai hōmologēsen hoti egō ouk eimi ho christos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I prizna i ne zanijeka i prizna da ja ne jesam taj Krist."
1. prizna i ne zanijeka i prizna Izvornik: ὡμολόγησεν καὶ οὐκ ἠρνήσατο καὶ ὡμολόγησεν [hōmologēsen kai ouk ērnēsato kai hōmologēsen] Gramatika: Trostruki niz glagola u aoristu indikativa, 3. lice jednine (prvi i treći u aktivu, srednji u mediju), povezanih veznikom 'i' u semitskom stilu paralelizma (tvrdnja – negacija suprotnosti – ponovljena tvrdnja). Značenje: Glagol 'homologeō' doslovno znači 'govoriti isto, javno ispovjediti'; ovakvo trostruko ponavljanje ističe potpunu jasnoću, svečanost i nedvosmislenost Ivanova iskaza bez ikakva kolebanja.
2. da Izvornik: ὅτι [hoti] Gramatika: Veznik koji ovdje služi kao uvod u upravni govor (tzv. hoti recitativum) te funkcionira poput navodnika. Značenje: Uvodi doslovne i odlučne riječi Ivanova javnog očitovanja.
3. ja ne jesam Izvornik: ἐγὼ οὐκ εἰμὶ [egō ouk eimi] Gramatika: Osobna zamjenica 1. lica jednine u nominativu izričito je navedena uz glagol u prezentu indikativa, čime se stvara snažan naglasak na govorniku. Značenje: Naglašeno 'Ja nisam' izravan je odgovor na naglašeno 'Ti' iz pitanja svećenika, ali ujedno stoji u snažnom kontrastu prema Isusovu božanskom 'Ja jesam' (egō eimi) u ostatku Ivanova evanđelja.
4. taj Krist Izvornik: ὁ χριστός [ho christos] Gramatika: Imenica muškoga roda u nominativu jednine s određenim članom u službi predikatnog nominativa. Značenje: Određeni član pokazuje da ovdje nije riječ o osobnom imenu, nego o naslovu očekivanog Mesije (Pomazanika), čiju ulogu Ivan Krstitelj odlučno odbija pripisati sebi kako bi uputio na Isusa. Imena: - Krist [Χριστός (heb. מָשִׁיחַ Māšîaḥ) / Christos] (osoba) Znači: Pomazanik Tvorba: Grčki glagolski pridjev od 'chriō' (pomazati), kojim se prevodi hebrejska riječ Mašiah (Mesija), naziv za Božjeg izabranika i kralja. Tekst objašnjava: U Iv 1,41 sam tekst tumači: 'Nađosmo Mesiju – što prevedeno znači Krist (Pomazanik).'
Ovaj stih (Ivan 1:20) izvanredno ilustrira poniznost Ivana Krstitelja i njegovu jasnu svijest o vlastitom identitetu i podređenoj ulozi. Korištenjem paralelizma (istodobnog priznanja i odricanja zatajivanja), evanđelist ne ostavlja nimalo prostora sumnji o istinitosti onoga što Ivan govori.
Krstitelj javno i odlučno otklanja svaku mogućnost da ga se proglasi obećanim Mesijom. Njegovo naglašeno 'Ja nisam' služi kako bi srušio kriva očekivanja i usmjerio svu pozornost na onoga koji uistinu jest Pomazanik (Isus Krist), pripremajući tako put za Njegovo objavljivanje svijetu.