Ivan svjedoči za Njega i viče govoreći: "Ovo bijaše Onaj o kojemu rekoh: 'Onaj koji za mnom dolazi, preda mnom postade, jer bijaše prije mene.'"
Jer od punine Njegove svi mi primismo, i to Milost na Milost.
Jer Zakon bi dan po Mojsiju, a Milost i Istina postadoše po Isusu Kristu.
Boga nitko nikada nije vidio; jedinorođeni Bog, koji je u krilu Očevu, On Ga objavi.
A ovo je svjedočanstvo Ivanovo kada Židovi iz Jeruzalema poslaše svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?"
Jer Zakon bi dan po Mojsiju, a Milost i Istina postadoše po Isusu Kristu.
Jer se zakon dade preko Mojsija, a blagodat i istina postade od Isusa Hrista.
ὅτι ὁ νόμος διὰ Μωϋσέως ἐδόθη, ἡ χάρις καὶ ἡ ἀλήθεια διὰ Ἰησοῦ Χριστοῦ ἐγένετο.¶
hoti ho nomos dia Mōuseōs edothē hē charis kai hē alētheia dia Iēsou Christou egeneto
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jer taj zakon kroz Mojsija bi dan, ta milost i ta istina kroz Isusa Krista postade."
1. Jer Izvornik: ὅτι [hoti] Gramatika: Uzročni veznik koji uvodi obrazloženje prethodne tvrdnje o primanju milosti na milost iz punine Riječi. Značenje: Objašnjava u čemu se sastoji novi dar koji su vjernici primili: prijelaz sa staroga poretka Zakona na puninu objave u Kristu.
2. taj zakon Izvornik: ὁ νόμος [ho nomos] Gramatika: Imenica muškoga roda u nominativu jednine s određenim članom, koji upućuje na svima poznati Mojsijev Zakon. Značenje: Označava Toru, cjelokupni Božji saveznički dar i vjerozakon dan Izraelu na Sinaju, koji ima sveto podrijetlo, ali pripremnu ulogu.
3. kroz Mojsija bi dan Izvornik: διὰ Μωϋσέως ἐδόθη [dia Mōuseōs edothē] Gramatika: Prijedlog s genitivom označava posrednika radnje, a glagol je u aoristu pasiva, 3. lice jednine, što je teološki pasiv čiji je neizrečeni vršitelj sam Bog. Značenje: Mojsije nije izvor Zakona nego samo posrednik preko kojega je Bog predao svoju volju u određenom povijesnom trenutku.
4. ta milost i ta istina Izvornik: ἡ χάρις καὶ ἡ ἀλήθεια [hē charis kai hē alētheia] Gramatika: Dvije imenice ženskoga roda u nominativu jednine, svaka sa svojim određenim članom; rečenica je bez veznika prislonjena uz prethodnu (asindeton), što pojačava kontrast bez neprijateljstva. Značenje: Ovaj par pojmova grčki je odjek starozavjetnog izraza za Božju savezničku ljubav i vjernost (hebr. hesed ve'emet), koji u Kristu dobivaju svoje konačno, osobno utjelovljenje.
5. postade Izvornik: ἐγένετο [egeneto] Gramatika: Glagol u aoristu medija (deponentni glagol), 3. lice jednine, unatoč dvama subjektima, čime se milost i istina promatraju kao jedinstvena stvarnost koja je stupila u postojanje. Značenje: Nasuprot Zakonu koji je 'dan' kao propis, milost i istina su 'postale' odnosno dogodile se u povijesti kroz osobu i djelo Isusa Krista. Imena: - Mojsije [Μωϋσῆς (heb. מֹשֶׁה Mōšeh) / Mōusēs] (osoba) Znači: Izvučen (iz vode) ili onaj koji izvlači Tvorba: Ime potječe iz egipatskog korijena 'msj' (roditi, dijete, sin), a u hebrejskom je povezano s glagolom 'mašah' (izvući). Tekst objašnjava: U Izl 2,10 faraonova kći mu daje ime govoreći: 'Iz vode sam ga izvukla.'
- Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yēšūaʿ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog Božjeg imena Jahve i glagola 'jaša' (spasiti). Tekst objašnjava: U Mt 1,21 anđeo tumači ime: 'jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih'.
- Krist [Χριστός (heb. מָשִׁיחַ Māšîaḥ) / Christos] (osoba) Znači: Pomazanik Tvorba: Grčki glagolski pridjev od 'chriō' (pomazati), koji prevodi hebrejski naslov Mašiah (Mesija); izvorno naslov koji u Novom zavjetu postaje dijelom osobnog imena. Tekst objašnjava: U Iv 1,41 sam tekst tumači: 'Nađosmo Mesiju – što prevedeno znači Krist (Pomazanik).'
Ovaj stih (Ivan 1:17) predstavlja jedan od najsnažnijih teoloških sažetaka u Novom zavjetu, jasno kontrastirajući starosavezno i novosavezno doba. Zakon, iako svet i božanskog podrijetla, bio je posredovan i zadan kao priprema koja čovjeku pokazuje potrebu za spasenjem. Nasuprot njemu stoje milost i istina koje predstavljaju samo ispunjenje Božjeg spasonosnog plana. Ono što evanđelist posebno naglašava jest to da milost i istina nisu tek neki novi dodatak propisima, već su postale živa stvarnost utjelovljena u povijesti dolaskom Isusa Krista. Time se pokazuje superiornost Krista nad Mojsijem i objavljuje da se prava spoznaja Boga te iskustvo Njegove nezaslužene naklonosti primaju isključivo kroz živu osobu Isusa Krista.