koji ne biše rođeni iz krvi, ni iz volje tijela, ni iz volje muževe, nego od Boga.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
koji ne biše rođeni iz krvi, ni iz volje tijela, ni iz volje muževe, nego od Boga.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama, i promatrasmo Slavu Njegovu, Slavu kao u Jedinorođenca od Oca, punog Milosti i Istine.
Ivan svjedoči za Njega i viče govoreći: "Ovo bijaše Onaj o kojemu rekoh: 'Onaj koji za mnom dolazi, preda mnom postade, jer bijaše prije mene.'"
Jer od punine Njegove svi mi primismo, i to Milost na Milost.
Jer Zakon bi dan po Mojsiju, a Milost i Istina postadoše po Isusu Kristu.
Ivan svjedoči za Njega i viče govoreći: "Ovo bijaše Onaj o kojemu rekoh: 'Onaj koji za mnom dolazi, preda mnom postade, jer bijaše prije mene.'"
Jovan svjedoči za njega i viče govoreći: ovaj bješe za koga rekoh: koji za mnom ide preda mnom postade, jer prije mene bješe.
Ἰωάννης μαρτυρεῖ περὶ αὐτοῦ καὶ κέκραγεν λέγων· οὗτος ἦν ὃν εἶπον· ὁ ὀπίσω μου ἐρχόμενος ἔμπροσθέν μου γέγονεν, ὅτι πρῶτός μου ἦν.
Iōannēs marturei peri autou kai kekragen legōn houtos ēn hon eipon ho opisō mou erchomenos emprosthen mou gegonen hoti prōtos mou ēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ivan svjedoči o njemu i povikao je govoreći: „Ovaj bijaše kojega rekoh: Koji iza mene dolazi ispred mene postao je, jer prvi mene bijaše.”"
1. svjedoči... i povikao je Izvornik: μαρτυρεῖ ... καὶ κέκραγεν [marturei ... kai kekragen] Gramatika: Prvi glagol je u prezentu aktiva (povijesni prezent koji oživljava radnju), a drugi u perfektu aktiva s prezentskim značenjem. Perfekt označava glasan poklik izrečen u prošlosti koji i dalje odjekuje punom snagom u sadašnjosti. Značenje: Ivanovo proročko svjedočanstvo nije prolazna povijesna epizoda, nego trajni i svečani proglas koji neprestano vrijedi za zajednicu vjernika.
2. Koji iza mene dolazi Izvornik: ὁ ὀπίσω μου ἐρχόμενος [ho opisō mou erchomenos] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta s određenim članom u nominativu jednine muškog roda, s prijedlogom 'iza' i zamjenicom u genitivu. Značenje: Vremenski i povijesno Isus započinje svoje javno djelovanje nakon Ivana Krstitelja (i rođen je nakon njega), nastupajući u prvom trenutku čak u ulozi onoga koji dolazi za njim.
3. ispred mene postao je Izvornik: ἔμπροσθέν μου γέγονεν [emprosthen mou gegonen] Gramatika: Glagol je u perfektu aktiva, 3. lice jednine, koji označava trajno uspostavljeno stanje proizašlo iz prošle radnje. Prijedlog 'ispred' s genitivom ovdje prelazi iz prostornog u značenje časti i dostojanstva. Značenje: Iako se pojavio poslije Ivana u vremenu, zauzeo je položaj neusporedivo većeg dostojanstva i prvenstva pred njim, jer je Mesija kojemu je Ivan samo preteča.
4. jer prvi mene bijaše Izvornik: ὅτι πρῶτός μου ἦν [hoti prōtos mou ēn] Gramatika: Superlativ 'prvi' rabi se s genitivom usporedbe ('mene') u značenju komparativa ('prije mene', ali i 'apsolutno prvi u odnosu na mene'). Glagol 'bijaše' u imperfektu upućuje na trajno postojanje u prošlosti, istovjetno s početkom Proslova (1,1). Značenje: Ivan obrazlaže zašto je Onaj koji dolazi poslije njega veći od njega: zato što prije svog zemaljskog dolaska posjeduje vječnu preegzistenciju kao Prvi i nestvoreni. Imena: - Ivan [Ἰωάννης (heb. יוֹחָנָן Yôḥānān) / Iōannēs] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena Johanan, složenog od skraćenog oblika Božjeg imena 'Jahve' (Jo-) i glagolskog korijena 'hanan' (biti milostiv, iskazati naklonost).
Ovaj stih (Ivan 1,15) donosi iznimno duboko teološko promišljanje o Kristovoj vječnosti i prvenstvu (preegzistenciji), izrečeno kroz naizgled jednostavno svjedočanstvo Ivana Krstitelja. Iako Isus kronološki započinje svoju javnu zemaljsku službu poslije Ivana, On ga beskrajno nadmašuje rangom, čašću i autoritetom. Evanđelist ovdje koristi precizan kontrast glagola 'postati' (ginomai) i 'biti' (eimi) kako bi razgraničio promjenjivu povijesnu stvarnost od vječne božanske naravi.
Paradoks u kojemu onaj koji dolazi poslije zapravo biva prvi, rješava se upravo spoznajom o Isusovoj preegzistenciji: Isus bijaše prije Ivana kao vječna i bezvremenska Riječ (Logos). Ovo proročko svjedočanstvo tako postaje temelj kršćanske kristologije koji vjernicima jasno ukazuje da utjelovljeni Spasitelj nije samo povijesna osoba, već vječni Bog.